Sezona je gljiva. Poslije obilnih kiša i toplih dana, gljivari su se dali na berbu. Beru mliječnice i lisičarke, onda dolaze rujnice, pa varganji. Sjeveroistočna Bosna, krajevi ni planinski, ni ravničarski, već brda obrasla šumom, prebogata su gljivama.
Jedan od ljudi koji se 40 godina bavi gljivarstvom je Dobojlija Ašir Prnjavorac s gračaničkom adresom. Skrasio se u Lohinji Gornjoj, i on zna svako mjesto gdje rastu jestive gljive.
Prodaje ih na pijaci, marka je par ukusnih mliječnica.
Ali, Ašir zna šta su i tartufi. Jednog tartufa lani je ubrao upravo na ovom području i “masno” ga prodao jednom bogatašu u Sloveniji.
Ipak, tajna je od koga je za tartufa naplatio 1.860 eura.
– Sad trenutno znam gdje imaju još dva, namjeravam ih ubrati oko oktobra ili novembra – izjavio je gospodin Prnjavorac.
Na pitanje može li se živjeti od ovog posla, kratko odgovara: “Joj, noge otpadoše…”
– Skupo im marka, da znaju samo kolika je marka u šumi – pomalo će tužno Ašir, u komentaru navika kupaca u gradu, gdje prodaje gljive na štandu.
– Mala penzija, tjeraju nas, eto. Ne krademo, ne prosimo, čisto-pošteno beremo, prodajemo…