Već nekoliko godina ljudi u BiH intersiraju se za tartufe, skupocjenu gljivu za koju se vjerovalo da se, kada je riječ o ovom dijelu svijeta, može naći samo u Istri.
Mnogi su se raspitivali za mogućnost da se u bosanskim šumama nađu tartufi ili da ih se eventualno uzgoji, a nakon vijesti da je ove godine na više mjesta u BiH (Prijedor, Zavidovići, Živinice…) pronađena ova skupocijena gljiva, interes je dodatno porastao.
I onda je nakon svih tih razmišljanja i maštanja o dobroj zaradi (kilogram tartufa košta do 5.000 eura!) stigla vijest da bi uzgoj tartufa mogao bi postati posao budućnosti za domaće poljoprivrednike, jer je kompanija “Green laboratories” iz Londona zainteresovana da besplatno podijeli sadnice lješnjaka na čijem korijenu se nalazi sjeme ove najskuplje gljive na svijetu.
Na web stranici greenlaboratories.net objavljeni su detalji o ovom poslu. Zainteresirane, naravno, najviše zanima kolika bi bila zarada, a na spomenutoj web stranici stoji da bi u prvom rodu (nakon 3 godine) na parceli od 2.000 kvadrata, na kojoj se može zasaditi 100 lješnjaka, godišnji prihod o tartufa bio 15.000 eura (150 grama x 100 sadnica = 15 kg x 1.000 eura/kg) te 1.500 eura od lješnjaka (3 kg x 100 sadnica = 300 kg x 5 eura/kg), ukupno 16.500 eura.
U periodu maksimalnog roda (10. do 30. godina) zarada bi bila 27.500,00 eura, i to 25.000 eura od tartufa (250 grama x 100 sadnica = 25 kg x 1.000 eura/kg) i 2.500 eura od lješnjaka (5 kg x 100 sadnica = 500 kg x 5 eura/kg)
Ali… (Na žalost u takvim lijepim pričama u pravilu ima neko “ali”!) Prije nego što zainteresirani vlasnik zemljišta dobije besplatne sadnice, moraju se odraditi dva posla: potpisivanje ugovora i izrada elaborata (projektne dokumentacije).
Za to je najprije potrebno pribaviti hrpu dokumentacije, i to:
1. Vlasnički list parcele
2. Kopija plana parcele sa obilježenim stranama
3. Laboratorijska analiza zemljišta za ljesku (analizu je moguće izvršiti i preko kompanije, odnosno, zajedno sa ostalom dokumentacijom dostaviti i uzorak zemlje za analizu; analizu zemlje radi Institut za zemljište Beograd)
4. Fotografija parcele sa okolinom
5. Fotokopija lične karte vlasnika
6. Izjava proizvođača o nadmorskoj visini i ekspoziciji navedene parcele
7. Ugovor o zakupu, u slučaju zakupa, i fotokopiju lične karte vlasnika
8. Izjava vlasnika, ovjerena u sudu, ako ste zastupnik i fotokopija lične karte vlasnika
Prilikom predaje dokumentacije potrebno je još uplatiti 300 eura, s tim da uplata ne zavisi od veličine parcele, odnosno broja sadnica.
Dakle, sadnice su besplatne, ali “ulaznica” u ovaj posao ipak nije besplatna.
Što se zarade tiče, treba imati na umu da su dosadašnja stručna mišljenja govorila da se prvi urod tartufa može očekivati tek nakon 10 godina te da se otkupna cijena tartufa kreće u vrlo širokom rasponu. Ovih je dana, recimo, Radiotelevizija Srbije objavila da je cijena crnog tartufa koji se može naći u okolini Niša između 40 i 80 eura za kilogram. Hrvatski mediji pišu da je otkupna cijena u Istri između 3.000 i 10.000 kuna (400-1330 eura). Kakva bi bila otkupna cijena u BiH, zasad je teško reći, budući da ona umnogome ovisi o kvaliteti tartufa, ali, kao i kod svih drugih roba, i o odnosu ponude i potražnje.
Ako bi se plantažni uzgoj zaista pokazao uspješnim, nema sumnje da bi ponuda bila puno veća od sadašnje, kada su na tržištu samo tartufi koje ljudi, uz pomoć posebno obučenih pasa, traže po šumama, pa je logično da bi i cijena bila niža.
Što se cijena tiče jedno je sigurno – kalkulacija za zaradu od lješnjaka objavljena na web stranici kompanije “Green laboratories” je malo “preoptimistična”. Računica da na 2.000 kvadrata može roditi 500 kg lješnjaka jest u skladu s iskustvima poljoprivrednika, ali 500 kg neoljuštenih lješnjaka kojima je otkupna cijena ispod dva eura. Otkupna cijena oljuštenih lješnjaka (jezgri) može biti 5 eura, no od 1 kg neoljuštenih dobije se približno 0,5 kg oljuštenih lješnjaka, s tim da je ljuštenje malom proizvođaču praktički nerješiv problem.
Biznis s tartufima veliku pažnju je izazvao je i u Srbiji, no neki ljudi upućeni u ovu problematiku izrazili su ozbiljnu skepsu. Tako je dr Jasmina Glamočilja, predsjednica Mikološkog društva Srbije, za B92 izjavila da tu nikako ne može biti lake zarade.
Ona zamjera organizatorima ovog posla što građanima nisu objasnili da zemljište mora prethodno da se pripremi i naglašava da se rod nikako ne može očekivati za tri godine. Potrebno je, kako objašnjava, bar desetak godina do perioda maksimalnog roda.
“Da se tartufi tako jednostavno proizvode i da mogu da se tako pouzdano i masovno proizvode jedan kilogram bi koštao 30 eura”, izjavio je Uroš Davidović, urednik emisije “Dobra zemlja” Televizije B92.
Davidović je tartufe usporedio s (već zaboravljenim) farmama puževa: “Zanimljivo je da je nešto slično već postojalo prije nekoliko godina – puževi su propagirani kao veliki, dobar i unosan posao. Naravno, ispostavilo se da je sve bila – obična prevara. Međutim niko nikada nije snosio odgovornost zbog toga – šta više isti ljudi koji su propagirali puževe kao veliki posao, sada propagiraju tartufe!”
O uzgoju tartufa nedavno je pisao i zagrebački Jutarnji list i pri tome donio izjavu najpoznatijeg hrvatskog stručnjaka za gljive Romana Božca koji je izjavio da se tartufi “mogu umjetno proizvoditi kao i vrganji” Ali je dodao: “Međutim, tartufi ne mogu rasti svagdje, važni su zemlja, zrak i još mnogo drugih faktora. Ljudi često nasjedaju na priče raznih prodavača sadnica s micelijima, ali nije to tako jednostavno.”
Izvor: Doznajemo