Vjerovatnost da na nedavno otkrivenom ekstrasolarnom planetu najsličnijem Zemlji, udaljenom oko 500 svjetlosnih godina, žive tehnološki razvijeni vanzemaljci veća je od 50 posto, utvrdio je prošle sedmice američki naučnik.
Astrofizičar Hontas Farmer, profesor na City Colleges of Chicago, u svom blogu Quantum Gravity ističe kako je moguće da je naučni institut SETI koji se bavi potragom za vanzemaljskim životom već zabilježio satelitske signale naše svemirske braće. Prema njegovim analizama, vjerovatnost da smo već otkrili kako nismo sami veća je od 50 posto – procjenjuje ju na oko 60 posto.
Kako prepoznati signale ET-ja?
Farmer godinama prati istraživanja programa SETI Live u kojem može sudjelovati svako koga zanimaju vanzemaljci. Ovaj program već je usmjerio svoje teleskope prema sustavu Kepler-186 koji se prema dosadašnjim spoznajama sastoji od crvenog patuljka i pet planeta. Na snimci koju je SETI Live nedavno zabilježio američki fizičar otkrio je uzorke koje SETI naziva ‘waterfall’ odnosno vodopad. Vodopad je korisna metoda razvrstavanja signala koji bi mogli biti vanzemaljskog porijekla od šuma elektromagnetske interferencije i radiofrekvencijske interferencije (RFI/EMI) kakav mogu stvoriti pražnjenja munja ili međudjelovanje brojnih komunikacijskih izvora na Zemlji.
Naime različiti izvori elektromagnetskih valova mogu emitirati zračenja na različitim frekvencijama, međutim ako dolaze iz jednog izvora, frekvencije će se u vremenu uglavnom mijenjati na isti način. Ako se u vremenu mijenjaju na različite načine, vjerovatno dolaze iz različitih izvora. Prikaz Waterfalla predstavlja nizove snimaka frekvencija koje se rade svake sekunde i potom vertikalno preklapaju jedna iznad druge kako bi se stvorila konačna snimka te uočio eventualni uzorak, odnosno pravilan niz. Horizontalna os na snimci predstavlja frekvenciju, a vertikalna položaj, vrijeme snimka i snagu svake frekvencije koja se očituje u sjaju točke.
U svom blogu Farmer napominje da u iščitavanju ET-jevih signala postoji jedan problem. Naime, vanzemaljci bi trebali biti ograničeni istim zakonima fizike kao i mi što znači da bi najvjerovatnije koristili slične frekvencije kakve mi koristimo u satelitskoj komunikaciji. Kako onda razlikovati vanzemaljske od zemaljskih signala? Signal s Keplera-186f bio bi jako slab. Izgledao bi gotovo kao statički signal. No za razliku od njega, imao bi uzorak, odnosno bio bi poredan u svijetle linije. Dakle, ako u sistemuKepler-186 postoje vanzemaljci s tehnologijom razvijenom poput naše ili razvijenijom od naše, na slici bismo trebali vidjeti tačkice nanizane u vertikalne crte.
Snimak pokazuje pravilan uzorak
Farmer tvrdi da je na snimci napravljenoj teleskopima Allen Array 12. aprila 2014. u 19:20 h po UTC-u otkrio upravo takve linije na frekvenciji od 6430.5 MHz.
Bloger ističe da ne pripada radikalnijim fanovima NLO-a koji dižu uzbunu na svaki kamičak, pjegicu ili bljesak koje kamere snime na nebu, Marsu ili negdje drugdje u svemiru. Naprotiv, kako kaže, prije bi ga se moglo svrstati među glasove razuma koji vrlo oprezno reagiraju na naučne podatke čak i kada se svjetski mediji zahuktaju. Farmer priznaje da njegov nalaz još uvijek ne znači ništa sigurno, no smatra da snimljeni podaci pokazuju da je vjerovatnost da na Kepleru-186f postoji tehnološki razvijena civilizacija veća od 50 naprama 50.
Kako testirati ovu hipotezu?
Farmer smatra da bi postojanje ET-ja na Kepleru-186f najbolje bilo provjeriti programom Terrestrial Planet Finder koji je NASA počela planirati 2002., ali ga je obustavila 2011. Da je razvijen, TPF bi danas mogao analizirati sastav atmosfere Keplera-186f – ima li na njemu metana, vodene pare, ugljičnog dioksida i čađi koju bi stvarao tehnološki napredan život. Ovim programom vjerovatnost bi se mogla zaključiti s nekih 70 do 80 posto.
Zašto nam se ne jave?
Ako se ko možda zapitao zašto nas Keplerijanci ne pokušaju kontaktirati, odgovor je da nas do sada nisu mogli prepoznati kao naprednu civilizaciju jer nas trenutno vide u stanju u kojem smo bili u vrijeme Kolumba i Pocahontas.
Čak i kada bi odlučili uspostaviti kontakt s nama, njihovim signalima posebno usmjerenima prema Zemlji trebalo bi 500 godina da stignu do nas. U prilog ideji da potraga za vanzemaljcima ne mora nužno uvijek biti neozbiljna pseudoznanost te da Fermijev paradoks (prema kojem bi nas napredni vanzemaljci već kontaktirali da postoje) danas više nije uvjerljiv, Farmer nudi kompilaciju videoklipova glasovitog fizičara Michija Kakua. U njoj Kaku, među ostalim, ističe da bi se mi sa svojom civilizacijom nekim supernaprednim ET-jima mogli činiti zaostali poput mrava. A kako doći mravima i objasniti im tko smo, odakle dolazimo te što sve radimo i možemo.