Nema ga više od 30 godina, a još uvijek se periodično pojavljuju njegove mračne tajne. Jedna od njih je i tajni i za ta vremena ultra moderan bunker u Konjicu. Tito ga je dao graditi za slučaj rata ili nuklearne katastrofe. Tako je u strogoj tajnosti niknulo podzemno zdanje vrijedno gotovo 5 milijardi dolara, s posebnim odajama za Jovanku, naravno. Za njega je znalo tek četvero ljudi, a otkriven je posve slučajno.
Nekada najveća tajna SFRJ. Maršalova Noina arka za 350 odabranih. Bunker u Konjicu za kojeg je znalo samo četvero ljudi, a otkriven je za vrijeme rata u našoj državi. Vodimo vas u dubinu od 250 metara, u prostor velik 6 hiljada kvadrata. Prostor u kojem bi se nastavio život ispod zemlje ako bi sve iznad bilo razoreno, s recimo, 25 bombi kakve su pokosile Hirošimu.
“Znači odavde ulazimo u objekat, štićeni dio, štićen sistemima, ukupno 21 sistem od protunuklearnog udara, protupožarnog, sistem za struju, vodu i tako dalje. Svi ti sistemi danas funkcioniraju. Temperatura u štićenom objektu je uvijek od 21 do 23 stepena, relativna vlažnost od 60 do 70 posto”, kaže narednik Almir Gakić.
Kroz vojne prostorije stepenicama do Titovog privatnog prostora. Uz njega tu bi bila i Jovanka. Sve stoji netaknuto. Tu bi prva dama bila zaštićena i odvojena od vojnih operacija koje bi se vodile iz podzemlja.
“Sa ove centrale bile su direktne veze sa Srbijom, Hrvatskom, Makedonijom ili bilo kojom drugom republikom”, dodaje Gakić.
Telefoni, teleprinteri, neonski stolovi za čitanje vojnih karata. Sve jugoslavenske države bile su umrežene i odavde povezane s državnim komandnim mjestima u svijetu.
“Objekat je napravljen kao, u prijevodu da vam to malo približim, kao ljudsko biće. Znači svi ti organi koji funkcioniraju u čovjeku tako funkcioniraju i danas u objektu. Ako jedan taj organ zataji dovodi se objekat u pitanje”, ističe Gakić.
Izgradnja bunkera počela je u martu 1953. i trajala je 25 godina. Vrijednost čitavog objekta je tadašnjih nevjerojatnih gotovo šest milijardi dolara. sto spavaonica, tri agregata, dvije trafostanice, cisterna za naftu od 50 tona, centralna klima. Najmodernija moguća tehnologija tog vremena.
Šerif Grabovica bio je zastavnik, danas je penzionisani pukovnik i jedan je od četvorice koji su čuvali Titovu tajnu.
“Ovo je moja zadužbina Bosni, jer kažu da ljudi žive onoliko koliko žive njegova djela”, objasnio je pukovnik Grabovica.