Nova studija vođena timom naučnika s Harvarda na čelu s Chenshengom Luom učvrstila je dosadašnje dokaze o tome kako su pesticidi koji se koriste na usjevima značajno povezani s masovnim izumiranjem čitavih zajednica pčela.
Naučnici s Harvarda proučavali su, naime, kako dvije vrste neonikotinoidnih pesticida u malim količinama – imidakloprid i klotianidin – utječu na 18 zdravih košnica tijekom zimskog perioda, kada se obično događa izumiranje.
Rezultati istraživanja bili su poražavajući – ustvrdili da je izloženost pčela neonicotinoidima, koji djeluju kao nervni otrovi i imaju slične učinke kao nikotin, najvjerovatnije glavni krivac za takozvani Poremećaj kolapsa kolonije iliti CCD poremećaj.
Poremećaj kolapsa kolonije prvi je put zabilježen u Americi 2006. godine. Otada se masovnom izumiranju pčela pripisivala složena kombinacija faktora, uključujući razne bolesti, parazite, lošu ishranu, kao i stres koji proživljavaju godišnje dok ih u kamionima prevoze s mjesta na mjesto kako bi oprašivale voćnjake.
Mnogi naučnici smatrali su kako sve to, uz pesticide, uzrokuje CCD fenomen.
Nova studija pak tvrdi kako dugotrajna izloženost malim količinama neonikotinoidnih pesticida ne ugrožava pčelinju otpornost na bolesti. Naime, košnice su bile jednako bolesne kao i dok nisu bile izložene pesticidima – što implicira da ‘neonicotinoidi pokreću određeni biološki mehanizam koji, u konačnici, vodi do CCD-a’, tvrde naučnici.
Košnice su u oktobru 2012. godine postavili na tri lokacije u Massachusettsu. Na svakoj lokaciji, pčele u četiri košnice hranili su kukuruznim sirupom ‘začinjenim’ neonicotinoidima, dok su takav tretman u preostale dvije košnice izostavili.
Do proljeća 2013., kazali su naučnici, polovica pčelinjih kolonija tretiranih pesticidima napustila je košnice, dok one pčele koje su ostale u njima nisu bile u dobrom stanju. Saća su bila vrlo mala, a unutra nije bilo matice ili pak novorođenih pčela.
Samo je jedna od kolonija koje nisu bile izložene neonikotinoidnim pesticidima izumrla, no pčele nisu nestale kao u slučaju CCD poremećaja, već su bile u košnici, a smrt je prouzrokovao parazit.
Još nije poznato koju tačno ulogu neonicotinoid ima i zašto pčele napuštaju košnice tokom zime – naučnici ističu da bi moglo biti povezano sa smanjenjem neuroloških funkcija pčela, te kako neonicotinoidi vjerojatno utječu na pamćenje.
Pretpostavljaju da se pčele, kada odu iz košnice, ne znaju više vratiti – izgube se, što bi objasnilo zašto ih pčelari ne mogu naći mrtve.
Tri neonikotinoida trenutno su zabranjena u Europskoj uniji, no u SAD-u još uvijek su u širokoj upotrebi. Većina, primjerice, kukuruza posađenog u Americi tretira se neonikotinoidima. Uprkos tome što pčele ne oprašuju kukuruz, izložene su hemikalijama budući da pelud kukuruza pada na obližnje cvijeće i druge usjeve.
Ova bolest prijeti kompletnoj svjetskoj populaciji pčela, a predviđa se da bi nestankom pčela na svijetu nastupila glad jer su ovi mali insekti glavni oprašivači.