Zelena salata (Lactuca Sativa) od davnina je zauzela svoje mjesto u kulinarstvu širom svijeta. Međutim, malo se zna da je odlična i za kožu lica. Evo kako da napravite masku i losion.
Njeno porijeklo nije tačno utvrđeno, no prema nekim istraživanjima današnja salata je potomak samonikle vrste s područja Sibira.
Još stari Grci i Rimljani prepoznali su njena dragocjena svojstva. Hipokrat, otac medicine, pripisivao joj je snažna ljekovita svojstva.
U staroj Perziji bila je cijenjena kao namirnica koja osigurava miran san. U prošlosti je bila poznata kao “trava mudraca”, što dovoljno svjedoči o njenoj vrijednosti i snazi.
Zelena salata je izvor mnogih nutrijenata važnih za naše zdravlje. Bogata je vitaminima A, C, E, B1, B2, B3, B6, mineralima fosforom, kalcijumom, magnezijumom, gvožđem i bakrom.
Kod zelene salate važi pravilo: što je lišće tamnije to je veća nutritivna vrijednost. Zbog neznanja, mnogi bacaju prve spoljašnje listove, jer su za razliku od mekog ukusnog unutrašnjeg dijela suviše tvrdi i žilavi. To je pogrešno, jer spoljni listovi sadrže dvostruko više vitamina C nego unutrašnji.
Imajte na umu i to da je zelena salata izrazito osjetljiva namirnica. Najkorisnija je svježe ubrana, jer stajanjem gubi vitamine i minerale. Zbog toga, uvijek jedite svježe pripremljenu salatu.
Maska za kožu
Pomaže kod problema suhe i ispucane kože. Nekoliko listova zelene salate prokuhajte u vodi jedan minut. Izvadite, isjeckajte i umotajte u gazu. Stavite na kožu lica, vrata ili drugih dijelova tijela. Nakon tridesetak minuta skinite obloge, a kožu isperite čajem od kamilice.
Losion za kožu
Ublažava crvenilo kože izazvano sunčanjem i vjetrom, liječi bubuljice, savjetuje “Alternativa za vas”. Listove zelene salate kuhajte na laganoj vatri oko sat i po. Nakon toga procijedite. Dobijenu tečnost koristite za njegu kože lica i vrata. Losion čuvajte na tamnom i hladnom mjestu najduže tri dana.
Konzumacija zelene salate pomaže da se uspostavi alkalna ravnoteža organizma, što donosi niz pogodnosti – povećanu energiju, bolje varenje, bistriji um, miran san, svježiji izgled kože.
Važan sastojak zelene salate je folna kiselina (vitamin B11) koja je ključna za mnoge procese u ljudskom organizmu. Ovaj vitamin sprečava razvoj pojedinih vrsta anemije, štiti od osteoporoze, a zajedno s vitaminom B12 neophodan je za razvoj novih krvnih zrnaca.
Zelena salata sadrži i laktium – supstancu koja ima umirujuća svojstva. Zbog toga je povećana konzumacija zelene salate preporučljiva u situacijama nervoze, napetosti, razdražljivosti i nesanice.
Kalorijski je vrlo siromašna (100 grama sadrži samo 15 kalorija).
U svijetu postoji preko 200 vrsta zelene salate, a kod nas su najpoznatije puterica i kristalka, zatim rimska salata, endivija, radič, matovilac i rikula.
Puterica – listovi ove salate su svijetlozelene boje, pravilno obrubljeni, glatki, meki i nježni.
Kristalka – salata kovrdžavih, naboranih listova čiji su vrhovi nepravilni i nazubljeni.
Rimska salata – ima glavice izduženog oblika, listovi su hrskavi, a njihova boja može varirati od žutozelene, zelene do tamnozelene.
Endivija – postoje dvije vrste: endivija glatkih, izduženih, ovalnih listova i endivija kovrdžavih, naboranih listova.
Radič – samonikla biljka dugog nazubljenog lišća, gorkog ukusa.
Matovilac – izuzetno ukusna samonikla biljka. Otporna je na zimu pa je idealna za jesenju sjetvu, odnosno zimsku berbu.
Rukola – samonikla biljka gorkastog ukusa, neizostavan dio mediteranske kuhinje.
Sve vrste zelene salate najčešće se konzumiraju sirove, kao prilog glavnom jelu. Kombinacija voća i zelene salate daje izvrsne kašaste sokove. Savršena je i za pripremu ukusnih i zdravih krem čorbi.
Zelena salate ne koristi se samo u kulinarstvu, već i u kozmetici.