Jugoslava Krzman iz Trebinja se, nakon završetka fakulteta u Beogradu i kada nije mogla naći posao u svojoj struci, zaposlila na kruzeru gdje od 2011. godine radi kao konobarica, a o poslu na ogromnom brodu kaže da traje ponekad 24 sata dnevno, dok je prednost solidna zarada.
Diplomirani inženjer poljoprivrede za agroekonomiju o iskustvu posla na brodu, kulturoškim razlikama i putovanjima ispričala nam je prilikom nedavne prve posjete Banjaluci.
”Radim za kompaniju ‘Carnival Cruise Line’, a što se tiče posla radni dan traje 24 sata. U toku dana radim u otvorenom baru, a naveče večeru, kao i svi konobari, u elegantnoj sali. Što se tiče posla fizički je naporno, a poslije nekoliko mjeseci postaje i psihički, jer nam ugovor varira od tri do šest mjeseci. Slobodnog dana nemamo, osim u slučaju bolesti kada smo oslobođeni radnih obaveza”, ispričala nam je Jugoslava.
U počeku slobodno vrijeme, kaže, koriste za odlazak na plažu, ali kasnije postaneš umoran i uglavnom gledaš da odmaraš.
“Radimo od sedam ujutro pa naveče dok ne ode posljednji gost iz restorana, s tim da imamo pauzu od pola sata za doručak i kasnije sat do sat i po za slobodne aktivnosti”, rekla je ona.
U zavisnosti od pozicije koju obavljaju, neki radnici na kruzeru imaju privilegije.
”Na primjer, radnici restorana ne mogu da hodaju kroz oblast sa gostima bez uniforme, disko ne možemo koristiti bez odobrenja kapetana ili nekoga ko je nama nadređen. Takođe, restorani su podijeljeni”, priča Jugoslava.
Ona dodaje da rad na brodu ima i pozitivne i negativne strane.
Prema njenim riječima, pozitivno je što se može napredovati i mogu biti stvoreni uslovi za solidnu zaradu ukoliko ste strpljivii i planirate ostati nekoliko godina.
Negativno je, ističe, nedostatak tla pod nogama, težina posla naročito za djevojke i planiranje porodice, što je teško ostvariti u takvim uslovima.
”Sedamdeset odsto radnika je različitih nacionalnosti iz svakog svjetskog ugla, što povlači i način prilagođavnja, kulturološke razlike, pa čak i konflikte zbog kojih se gubi posao. Nacionalna, vjerska, politička pitanja ne smiju se spominjati na kruzeru”, ističe Jugoslava.
Kaže da ljudi sa Balkana, zbog temperamenta i nedozvoljavanja da im vrijeđaju ego, ali i mota “znam više i mogu više” od nekoga ko im je nadređen, često napuštaju kompaniju.
”Inače, Evropljana je iz godinu u godinu sve manje na kruzerima jer su uslovi iz godine u godinu lošiji, a za bolje uslove potrebno je duži vremenski period provesti na kruzeru i jako psihičko stanje”, kazala je Jugoslava.
Govori da se najviše radnici iz Bosne i Hercegovine druže sa ljudima iz zemalja okruženja.
“Po meni, malo je frustrirajuća činjenica da je dosta visokoobrazovanih ljudi koji moraju da rade teže fizičke poslove na kruzeru. Čak sam upoznala momka iz Zagreba koji je inženjer hortikulture, a ima i doktora među radnicima. Uvijek se gleda iz koje zemlje dolaziš i onda prema tome ti određuju poziciju”, govori Jugoslava.
Kako kaže, avanturista je po prirodi i voli da putuje te dodaje kako je i mimo broda obišla pola Evrope.
Ova mlada Trebinjka na brodu je upoznala i momka s kojim planira nešto više te je to jedan od razloga zašto se na brod vraća iz godine u godinu.
“Jednostavno, to je život ni na nebu ni na zemlji”, kaže kroz osmijeh Jugoslava.