Appleov suosnivač i predsjednik, Steve Jobs, volio je šetati ulicama Palo Alta u Kaliforniji. Nakon što je njegov ponos, iPhone, ugledao svjetlo dana, uvijek ga je nosio sa sobom u šetnju. Prvi iPhone, 2007. godine, imao je lošu i sporu vezu za prijenos podataka, no imao je i puno bržu opciju: Wi-Fi. Čak je imao i mogućnost da mu se na ekranu izlistaju sve dostupne bežične mreže koje su se nalazile u dometu.
No, jednom mi je rekao, piše Walt Mossberg za Re/code, da postoji velik problem s tehnologijom koji želi popraviti: većina Wi-Fi mreža koje bi iskočile na njegovom ekranu nisu se mogle koristiti jer su bile osigurane lozinkama. Jobs je tada kazao kako razumije potrebu za sigurnosti, no bio je odlučan učiniti internetsku mrežu besplatnom, sigurnom, te lako dostupnom u svim domovima i malim poduzećima. Rekao mi je i kako namjerava u posao uplesti i neke druge kompanije, osnovati konzorcij kako bi to ostvario.
Njegova ideja bila je da se u bežične rutere ugradi opcija za goste – posebna Wi-Fi mreža sigurnosno odvojena od kućne mreže i s vlastitim imenom. Nadao se kako bi industrija tada ohrabrila ljude da podijele svoju internetsku vezu s ‘gostima’, odnosno strancima. Tako bi se korisnik smartphonea mogao kretati od jedne Wi-Fi točke do druge bez da se mora logirati.
Korisnici te druge ‘mreže za goste’ ne bi imali nikakav pristup glavnoj mreži, kako niti računalima, printerima, ili bilo kakvim datotekama, a ipak mogli bi se povezati na Internet.
Takav konzorcij nije nikada stvoren, no Apple i drugi proizvođači bežičnih rutera proširili su opciju i omogućili na njima ‘mrežu za goste’. (Ne znam je li to proizašlo iz ideje Stevea Jobsa, ili je samo bio logičan korak.)
Ipak, te ‘gostinjske mreže’ obični ljudi ne koriste. Pitao sam jednog velikog proizvođača rutera da procijeni koliko je njihovih kupaca postavilo mrežu za goste, a on mi je odgovorio da je taj postotak kreće između 15 i 20%.
Ipak, iako stvar nikad nije zaživjela, to ne znači da se kompanije i dalje ne moraju truditi. Mora postojati način da se to ostvari i da se ljudi bilo gdje u svijetu mogu besplatno povezati na Internet, a ne čekati da dođemo kući kako bi to napravili. Vrijeme je da velike kompanije počnu rješavati ovaj problem, kako bi dijeljenje Wi-Fi mreže postala stvarnost, piše Walt Mossberg.