Nehrvatici, koja se prijavila za mjesto nastavnice hrvatskog jezika, komisija dala nula bodova. U nezavisnoj i suverenoj Bosni i Hercegovini nikome ne pada na pamet da to poveže s nacizmom, piše “Deutsche Welle”.
Da bi na mjesto nastavnice hrvatskog jezika u školi Novi Šeher primila Hrvaticu, komisija je protivkandidatkinji, nehrvatici, koja ima više bodova po osnovu stručne spreme, stručnog ispita i radnog staža dala iz intervjua – 0 (slovima: nula) bodova.
Da se ovo desilo u Njemačkoj 1937. i da je protivkandidatkinja bila Jevrejka, svakome bi bilo jasno da su članovi/članice komisije Hitlerovo izborno tijelo, da su ga svojim kukavičlukom, egozimom, drskošću i glupošću doveli na vlast omogućivši mu da unesreći cijelu Evropu, a svoju zemlju najviše.
Ali pošto se to dešava u nezavisnoj i suverenoj Bosni i Hercegovini, jadnoj i jedinoj, kojom vladaju demokratske stranke, nikome ne pada na pamet da ovakve stvari poveže s nacizmom. Nego je ovo normalna i zakonita procedura, protiv koje ni inspektor, ni sud, ni ministarstvo, ne mogu učiniti ništa. Kao da progoni i deportacije u Trećem rajhu također nisu bili prethodno legalizovani.
Odgovor pogrešan jer ime nije hrvatsko?
Kako je izgledao taj intervju, na kojem je mlada i obrazovana žena, s radnim stažom i iskustvom, angažovana, pravična, hrabra i poštena, dobila 0 (slovima: nula) bodova?
Kakva su to bila pitanja, da od moguća tri boda ne dobije ni desetinu jednog, koliko joj je, uz sve druge kvalitete, bilo potrebno da dobije radno mjesto; ko je bio pomoćni sudac na utakmici Bora i Crvene Zvezde u Kupu Maršala Tita 1968? Ili nešto malo više u vezi s radnim mjestom; u kojoj ulici je živio postolar Avgusta Šenoe?
Ili ljudska poganština nije ovoliko kreativna, nego prosto upita kako se zovete, i onda zaključi da je odgovor pogrešan, jer ime nije hrvatsko? I još sućutno potapše kandidatkinju po ramenu i kaže da ne shvati odluku lično.
Ko joj je kriv kad nije kvalifikovana za pitanja koja nose više bodova? Na primjer, je li bolje biti pošten ili Hrvat? Hrvat. Odlično, jedan bod. Je li bolje biti hrabar, ili Hrvat? Hrvat, odlično, još jedan bod. Je li bolje biti pravedan, ili Hrvat? Hrvat, odlično, tri boda!
Teci Bosno, Drino teci,
Nit’ Neretvo silu gubi,
Svinja more svijetu reći,
Da svoj narod Hrvat ljubi.
Čemu bubreg kad je lektor potrebniji
Boje li se Boga, ako vjeruju u njega, članovi i članice ovakvih komisija? Šta bi učinili da neko njima drag i dobar čeka na bubreg, ili jetru, ali nikako da dođe na red, jer na intervjuu daje pogrešne odgovore? Iako je prvi na listi, i najduže na čekanju. Pitaju ga šta će mu bubreg, pa ne sačekavši odgovor zaključe da mu je lektor potrebniji.
Zašto je teško, ako nisi u duši i prirodi fašista, ne potpisati ovakve izvještaje i ne dizati ruku za njih?
Zašto je lako ustati ujutru i pogledati se u ogledalo, nakon što znaš da si učinio nepravdu, da si oštetio čovjeka, da si postupio nasilnički, da si u vlastiti lični opis dodao osobinu – ološ?
Zašto je normalno da nakon svega takvi nečijoj djeci tumače šta su to poštenje, pravda i čast?
(Bh-index/DW)