Da je život nepredvidiv, a svijet mali, dokaz je i priča 38-godišnjeg sarajlije Emira J. koji je svoju braću pronašao i upoznao tek prije nekoliko godina.
Dijete je razvedenih roditelja, a odrastao je s majkom i njenom porodicom u Kladnju. Oca je uglavnom poznavao s fotografija i iz priča drugih ljudi.
Zajednički odmor
”Veći dio mog djetinjstva on nije živio na ovim područjima, tako da smo zaista rijetko kontaktirali. Tokom kratkih susreta s ocem saznao sam da imam dva mlađa brata, Džana, koji danas živi u Istanbulu, i Mareka, koji živi u Slovačkoj, ali nisam o njima znao ništa”, ispričao je Emir, piše Avaz.
Želja da upozna braću rasla je kako su godine prolazile, iako Emir nije znao na koji način da ih nađe. S pojavom društvenih mreža porasle su i šanse da mu se želja ostvari.
”Mareka sam našao putem Skypea i Facebooka. Našao sam njegov e-mail i odlučio mu pisati. Osjećanja su bila pomiješana, nisam znao sluti li on uopće da postojim, hoće li to i kako prihvatiti. Kasnije, kada smo se sreli prvi put, razgovarali smo o tom trenutku. Rekao mi je da je bio šokiran, ali istovremeno i radostan. Naši kontakti postali su redovni i vremenom smo dogovorili susret”, prisjeća se Emir.
Braća su se mjesecima radovala prvom susretu koji se desio prije četiri godine, kada je Marek s djevojkom došao u Sarajevo.
”Nakon toliko godina sresti se s bratom nesvakidašnje je iskustvo. Bilo je zaista neobično, šok u početku, ali smo ubrzo sjedili i pokušavali u kratkom roku ispričati cijeli svoj život i što bolje se upoznati”, ispričao nam je Emir.
Mlađeg brata Emir je upoznao s porodicom i prijateljima u BiH, a proveli su nekoliko dana zajedno. Od tada nastoje svake godine barem dio odmora biti skupa.
”Jedna od tema koje smo se dotakli bio je Džan. On je znao za njega, ali nije imao nikakav kontakt s njim, kao ni ja. Društvene mreže nisu bile od pomoći, jer je njegovo ime veoma često u Turskoj, pa je potraga bila skoro pa nemoguća”, kazao je Emir.
Sudbina ga je, ipak, povezala i s drugim bratom. Upoznali su se u Istanbulu na očevoj dženazi, prije nešto više od godinu i po.
Dublja simbolika
” Iako nas, iz nama nepoznatih razloga, nije povezao dok je bio živ, učinio je to nakon smrti. Situacija nije bila uobičajena za upoznavanje s nekim. Otišao sam na dženazu, u jedan potpuno nepoznat svijet, iako je dosta njih znalo za mene. Naš prvi susret bio je neobičan, smiješan i tragičan istovremeno. Bio sam zbunjen, jer nisam znao ko je u mnoštvu okupljenih ljudi moj brat Džan”, prisjeća se sagovornik.
Emir i Džan prilikom prvog susreta dugo su razgovarali, a posebno o Mareku, upoznavali se, pokazivali jedan drugome fotografije…
Nakon povratka iz Istanbula, Emir je došao na ideju da se sva trojica nađu na jednom mjestu.
”Predložio sam Mareku da posjetimo Džana u Turskoj i on je to odmah prihvatio. Prvi put sva trojica sjedili smo skupa prije nekoliko sedmica, upoznali smo još bolje Džana i njegovu porodicu. Ova posjeta svima nam je svojevrsna prekretnica, početak novog, potpuno drugačijeg perioda u našim životima ”, dodao je Emir.
Razmjenjivali fotografije
” Moja braća jedan za drugoga nisu znala godinama. Saznali su sasvim slučajno, kada je Marek imao 13 ili 14 godina. Pisao je ocu i poslao mu svoju fotografiju s loptom koju mu je on kupio. Pismo je slučajno našao Džan te je, nakon što je pročitao sadržaj, otišao kod komšije i uslikao se u njegovom novom automobilu te poslao sliku Mareku i napisao mu da je on dobio još bolji poklon. Ta dječija igra pomogla im je da uspostave kontakt, ali samo nakratko, jer se Džan u međuvremenu preselio i izgubio Marekovu adresu” objasnio je Emir.