Pismo Dejana Pavića prema predsjedniku HDZ-a BiH Draganu Čoviću prenosimo u cjelosti
– Poštovani gospodine Čoviću, Ja sam Dejan Pavić iz Tuzle, tačnije iz jednog Hrvatsko naseljenog sela koje se zove Ljepunice, ima tu i Srba, Bošnjaka a vala i onih ostalih. Inače sam, kao novorođenče, kršten pa sam nakon nekoliko godina primio prvu crkvenu pričest, onda poslije pričesti sam se, kroz par godina, i krizmao. Dakle po svim tim nekim osnovama mogu slobodno reći da sam Hrvat isto kao i Vi i svi vaši ponosni članovi HDZ-a. Ah da, zaboravih napisati, posjedujem Domovnicu i Putovnicu koju mi je izdao Konzulat RH u Tuzli davne 90 i neke ali ne govorim tečnim Hrvatskim jezikom…
Ono što me je ponukalo da Vam napišem ovo otvoreno pismo jeste baš razlog što sam i ja nekakav Hrvat i što želim da Vam, ovako javno, kažem par stvari. Kao prvo gospodine Čoviću, ja na izborima 2014. godine nisam glasao za Vas – svoj dragocjeni glas sam dao Emiru Suljagiću. Razlog zbog kojeg sam to učinio je, za mene bar, veliki. Jednostavno Vas kao nekakvog svog predstavnika nisam vidio nikad, čak mislim da Vi sa vašim stavovima o „nama“ Hrvatima u meni sve više ubijate taj osjećaj, kojeg, iskreno, ionako veoma malo imam, da sam ja nekakav Hrvat koji vrijedi više od nekog ko to nije.
Ono što želim reći, jeste da sam se ja na popisu stanovništva imao želju izjasniti kao Bosanac bio sam na to spreman, jer sam emotivno vezan uz onu narodnu: „Kad me pitaš koji sam znanac, ponosno kažem da sam Bosanac“… Ali, na moju žalost sam taj dan bio na predavanjima i moja majka me je upisala kao Hrvata, jer je imala to pravo umjesto mene – što mi nije bilo drago baš iz gore navedenog razloga ali na kraju, taj popis nije toliko ni bitan. Vodim se time da je najbitnije kako se neko kao čovjek osjeća. Kao drugo želim da kažem da ovo što radite, po meni, i nije baš pametno. Inače provodim dosta svog slobodnog vremena na društvenim mrežama i internetu čitajući razne portale, slušajući razne emisije i danas naletim na status svog školskog prijatelja gdje sam vidio prepucavanja zbog Vas i Vašeg očigledno uzornog predsjednika Tomislava Karamarka.
Svijet mi se srušio čitajući komentare… Zapitah se, zar vrijedite? Zar vrijedite spomena Vi i Vaš dragi Karamarko? Nekoga ko je zajedno 4 godine išao u isti razred, nekoga ko se tako dobro slagao i bio jedno, zavadi baš ta Vaša politika koju vodite godinama!? Suzdržao sam se da ne komentarišem, ali sam imao želju da kažem da se okane politike i da se puste šupljih stvari jer zapravo to u mojim očima i jeste.
Na kraju me to najviše natjeralo da sjednem i napišem ovo sve, ti isti komentari mojih školskih drugova sa kojima mi je nekad bilo prelijepo provoditi godine života. Kao treće, ja, Dejan Pavić iz gore navedenih Ljepunica, želim da Vas pitam, gospodine Čoviću, šta bi mi Hrvati dobili ako biste Vi sa Vašim HDZ-om uspjeli podijeliti ovu našu državu BiH? Tačnije, šta bismo mi dobili od toga? Nisam, toliko, politički iskusan ali između redova vrlo dobro znam pročitati o čemu se radi i šta je osnovni cilj.
Milorad Dodik ima svoju RS pa onda i Vi hoćete treći entitet – vjerovatno svoju Herceg Bosnu? Sad se namjerno predstavljam kao jedan obični Hrvat iz Tuzlanskog kantona i pitam Vas šta mi, Hrvati, imamo od toga? Ne možete Vi napraviti Herceg Bosnu u i okolo Tuzle, zar ne? U Ljepunicama? Šta biste Vi nama ovdje dali? Na koji način da se mi osjećamo bolje i bezbrižnije gospodine Čoviću ako bi Vi i podijelili našu državu, Federaciju? Znate, Vaš HDZ je 2012. na opštim izborima pobijedio u našem selu i znate da Vaši predstavnici ama baš nikada nisu došli u to naše selo da pitaju treba li nešto?
A po glasove su znali i više puta prije izbora doći. Nisu nam nikada poslali kamion šljunka da pokrpimo rupe po selu kako bi se lakše kretali sa automobilima? To sigurno ne znate i nije Vam vjerovatno ni bitno a meni je recimo bitnije da ni tada nisam glasao za vas (mislim na HDZ). Na proteklim izborima, 2014. godine, Vaš HDZ je imao tako dobru organizaciju i tako dobre ljude u Tuzlanskom kantonu da sada u Skupštini TK nema ama baš ni jednog zastupnika iz reda Hrvata, je li vas sramota? Moj djed, gospodine Čoviću, ima 84 godine i dobro se drži, čak još vozi i automobil, pa mi nekad pođe izvući živac kad kaže treba Čoviću dati treći entitet, ali ne ljutim se ja na njega iz razloga što on većinom gleda svakako potkupljenu televiziju.
Krenem ja njemu nekad objasniti da on na tv-u vidi samo ono što treba da vidi jer ste vi političari navikli da i medije držite pod kontrolom kako bi skupili glasove i sebe obezbjedili, ali bude i to uzalud pa na kraju odustanem od bilo kakve priče o politici jer ne želim da ga uznemiravam bez potrebe. Gospodine Čoviću, ja sam i više nego ubijeđen da prijedlog za konstituiranje četiri Federalne jedinice, koje Vi spominjete, nemaju ama baš nikakve veze sa Hrvatima u BiH a čisto sumnjam da ima neke veze i sa Hrvatima u Hercegovini.
Mnoge stanovnike ove zemlje, a pogotovo te ljude, Vi zavaravate da se želite boriti za dobrobit Hrvata ili ne znam ni ja kojeg naroda. Sva je „kvaka“ u novcu, a ko ne vjeruje uvjerit će se. U našoj državi sve se svodi na to, pa na kraju krajeva svi mi radimo i borimo se zbog novca, pogotovo na današnjem vaktu niko neće džaba raditi. Ja bih Vas više poštovao kada bi iskreno rekli koji Vam je cilj!?
Ukoliko biste, a nećete 101%, stvorili taj Vaš entitet cilj je samo u tome da sav novac koji „proizvedete“ u Hercegovini zadržite tamo i naravno kroz to sve biste imali veće mogućnosti i da manevrišete tim novcem, baš kao i Vaš vrli kolega Milorad Dodik u RS-u, kojem ste očigledno obećali jedno ministarsko mjesto u Vladi Federacije BiH. Sad me naprosto i začudi šta želi Milorad Dodik (namjerno ga ne oslovljavam gospodinom jer on za mene nije ni čovjek) u Vladi Federacije? Ima svoju RS i neka tamo bude „baja“ kao i što je naučio da bude.
Gospodine Čoviću ja imam kritički stav i takvo mišljenje da Vi unosite nemire u svakako razdrmanu državu, također i Vaš uzorni Predsjednik Tomislav Karamarko, koji Vas podržava a tu je sa vama dvojicom i nova Predsjednica R. Hrvatske gospođa Kolinda Grabar-Kitarović. Mišljenja sam da bi bilo pametnije da se Predsjednik HDZ-a Hrvatske a ujedno i Predsjednica Hrvatske trebaju baviti stanjem u njihovoj državi a ne da brinu o Bosni i Hercegovini, imamo mi rezultate kada su se drugi petljali u našu zemlju i kada su pokušavali nešto da urade za svoje narode, znate i sami šta je bilo – počeo je rat!
Ja kao 31-godišnjak ne želim ni rat a ni podjelu ove zemlje na više nego što je razdijeljena i razvaljena,naravno od strane vas političara, koji ubijate narod u pojam. Dovoljno sam sazreo da sam skontao i zašto se uopšte desio rat u BiH i molim Vas, pustite se više tih igara i počnite konačno da radite ono za šta ste svi i više nego plaćeni, opet od našeg novca. Vas političare, koji ste u igrama već 20 i kusur godina treba da bude sramota kada izađete pred ovaj bijedni narod, a ne da pričate o tome kako ćete se vi (mislim na vas sve) boriti za pojedine nacije i generacije. Svi mi vidimo dokle ste nas doveli i hvala vam, ali dosta vas je, narod nema šta da jede gospodine Čoviću, narod je gladan! Sada kada ste ponovo dobili šansu da budete član Predsjedništva BiH (valjda Vas neće smijeniti sa funkcije kao 2005. godine) učinite nešto u globalu zajedničkim putem sa Bošnjačkim i Srpskim predstavnicima u tom Predsjedništvu BiH. Barem bi to trebali da ste sposobni uraditi?!
Nadam se da mi nećete uzeti za zlo što sam se odlučio da Vam ovo napišem a iako bi i uzeli, iskreno, ja nemam šta izgubiti jer Vi i HDZ BiH za mene i ljude oko mene niste ništa učinili a nikad i nećete, u to sam više nego siguran. Pogotovo što u duši ostajem pravi i istinski Bosanac koji nije za to da se država dijeli i siječe na komade kako kome odgovara. Ja želim da živim sa svima koji se u duši osjećaju čovjekom, hvala Bogu roditelji su me tako odgojili da ne gledam ni ko je Hrvat, Bošnjak, Srbin a ni neko od ostalih… Mnogo je jednostavnije biti normalan i iskren čovjek prema svima. Na kraju samo želim da napomenem da ste u meni, lično, zadnjih godina ubili i ono malo osjećaja da sam neki Hrvat. Sramota me to reći bilo kome zbog vaše politike koju godinama vodite gospodine Čoviću.
S poštovanjem! Dejan Pavić