“Ne prođe ni jedan jedini dan, a da se ne upitam zašto mi se to dogodilo”
Osuđena 29-godišnja žena tereti se da je svoju djecu donijela na svijet između 2006. i 2012. i da je bebe ubila odmah poslije porođaja. Prvi leš djeteta otkriven je u jednom kontejneru za papir, a drugi na jednom parkingu, dok je u slučaju ostalh troje djece majka sama uputila istražitelje u podrum kuće u mjestu Huzum, gdje je živjela sa svojim mužem i dvoje djece.
”Od kada sam u zatvoru, ne prođe ni jedan jedini dan, a da se ne upitam zašto mi se to dogodilo”, rekla je osuđena žena, za koju se kaže da je poslije ubistava djece sasvim normalno živjela.
U jednom od prvih saslušanja ova žena je izjavila da je djecu ubijala iz straha da bi je muž, koji je samo svoju djecu želio i imao, mogao napustiti.
Nijemce su više puta u posljednje vrijeme potresale priče o čedomorstvu i uzrocima i motivima strašnog zločina.
Kako bolje zaštititi djecu i to od sopstvenih roditelja jedno je od pitanja o kojem se u Njemačkoj glasno diskutuje i na koje se traži odgovor, naročito poslije teških zločina koje su počinili, uglavnom, psihički bolesni, ali i roditelji koji djeluju ljubazno, s komšilukom njeguju prijateljske odnose, žive u lijepim kućama i mirnim kvartovima…
To je pitanje kojim se bave njemačke institucije -škole, vrtići, ali i država, tražeći način za zaštitu najmlađih.
Ubijeni odmah po rođenju, izgladnjeli, ošureni, premlaćeni, silovani – crna je slika djece, teških sudbina, za koje je spas stigao prekasno.
Prije nekoliko godina su tri leša novorođenčadi ženskog pola pronađena u zamrzivaču porodične kuće u mjestašcetu Venden-Melmike, u Sjevernoj Rajni Vestfaliji, premlaćeni dječak Kevin, žrtva očuha-narkomana, leševi novorođenčadi na đubretu ili na tavanu porodičnih kuća, u koferima i saksijama… vijesti su koje su uznemiravale njemačku javnost.
Posljednji slučaj masovnog ubistva dogodio se 2007. godine u mjestašcetu Dari, smještenom na krajnjem sjeveru Njemačke u pokrajini Šlezvig -Holštajn, gdje je majka, psihički bolesna žena, udavila svojih pet sinova starih od tri do devet godina.
Ta tragedija u anonimnom Dariju izazvala je tugu i užas širom države, ali i ponovne rasprave o odgovornosti društva i nadležnih socijalnih službi za brigu o djeci.
Majka, tada stara 31 godinu, koja je sama preko jednog psihijatra,dala ”signale” policiji na zločin, bila je psihički bolesna i, prema mišljenju stručnih psihijatrijskih službi, potpuno duševno neuračunljiva i nesposobna da snosi krivicu.
Ta žena je prije tragedije, prema izjavama jednog od očeva svih petoro djece, pokazivala simptome religioznih fantazija.
Povodom ovog strašnog zločina tada su reagovali mnogi njemački političari i kancelarka Angela Merkel, koja je zatevala, zapravo, kulturu posmatranja i brigu svih da bi djeca imala sigurnu budućnost.
Uisto vrijeme, ali oko 600 kilometara istočno od Darija, u takođe, anonimnom Plauenu u pokrajini Saksoniji, otkrivena su tri leša novorođenčadi.
Majka, tada stara 28 godina, optužena je za čedomorstvo i da je svoju djecu, rođenu 2002. 2004. i 2005. godine, ubila odmah po rođenju. Leševi su otkriveni u koferu, zamrzivaču i na balkonu.
Jedan od slučajeva o kojima je štampa, možda, najviše i pisala – bio je dvogodišnji Kevin, čiji je leš u oktobru 2006. godine pronađen u zamrzivaču roditeljske kuće.
On je umro od posljedica lomljenja kostiju, što je prouzrokovalo emboliju pluća i zapušenje komore srca, a za njegovu smrt je odgovoran očuh, narkoman.
Upravo ovakve tragedije u 83-milionskoj njemačkoj naciji, u kojima su roditelji počinioci zločina nad djecom, uvijek iznova postavljaju pitanje odgovornosti društva i pojedinca, ali i odgovornosti socijalnih službi.
(Tanjug/Bh-index)