Film Aide Begić, na zapadu nazvan “Sarajevska djeca”, puni kino dvorane Francuske. Bosanskohercegovačka redateljica se, često, upoređuje sa Bracom Dardenne i proriče joj se velika, jako bogata karijera. Ističe se kako brojna učesća na svjetskim festivalima sedme umjetnosti i poznatim smotrama nisu slučajna, posto je cineastkinja na detaljan način pokazala oblast, uznemirenu, gotovo siromašnu i jako dvojnu.
Za Bh-index iz Francuske ekskluzivno piše Džana Mujadžić. Akreditirana u Unesco-u i članica Press cluba Francuske, te autor u galskim glasilima Jolpress i Mediaterranee.
Oni, što su očekivali film iz Bosne i Hercegovine, kao posebno osvježenje nisu se prevarili : kvaliteno ostvarenje iz zemlje koja godišnje proizvede najviše tri filma, opravdalo je očekivanja publike. Posebno se podvlaći jasnoča i ispravnostt rediteljicinog pogleda o postojanju dvoje mladih, što u nesigurnom periodu tranzicije koja u BiH nikako da prestane, nastoje opstati i preživjeti.
Galski kritičari neprestalno istiću razrađenu i kompletnu sliku korupcije u BiH, kao i u cijeloj jugo-istocnoj Europi, što zbog zaostalosti i pohlepnosti pojedinaca, ne može napredovati niti ići u globalizaciju. Upućeni pominju izvjesne ministre, ariviste, obogačene u ratu i njihovo zauzimanje pozicija za koje nisu spremni, posto bez političkog iskustva i najosnovnijeg obrazovanja. Također se komentira “islamska marama” koju nosi mlada žena, nekadašnja pukerica čija prošlost, očito, nije pripadala isključivo vjeri. Ona je, navodno, jedini primjer emancipacije ličnosti glavne junakinje. Upotreba arhivskih dokumenata o ratnom Sarajevu je nakon dva desetljeća dirnula galske gledatelje, koji su sve vrijeme opsade posmatrali u TV dnevnicima umiranje djece kao normalnu, dnevnu pojavu, komentiranu izjavama da se” u ratu i umire”! Brojni urednici u to vrijeme nisu propuštali priliku pokazati stanje “bosanskog ratista”, prije konjskih trka ili vremenske prognoze a najradije nakon izvještaja o svjetskim islamistima što ugrožavaju planetarni mir.Tako su se pogibije najmlađih, namjerno i svakodnevno, bile neutralizirane.
Distribuiran u Francuskoj zahvaljujući pariskoj “Pyramide”, film uvršten u prošlogodišnju selekciju “Izvjesnog pogleda” u Cannesu, ostaje obilježen “tranzicijom” koju je najbolje objasnila Aida Begić, prilikom posjeta Francuskoj:
“Tranzicija je trenutak transformacije : uključuje promjenu, metamorfozu, što uvijek nema negativan odjek. Samo Bosna i Hercegovina je u periodu prijelaza, koji nikako da završi. Rezultira osječajem nemoći i nemogućnosti poimanja budućnosti. Dvadeset godina nakon rata živimo u beskrajnom “prezentu”, a budućnost nam je neizvjesna. Jednako kao i u zemljama sto su upoznale slične okolnosti, tranzicija održava nepravdu, korupciju, nasilje i mnogo drugih, štetnih društvenih fenomena. Poput svih koji su prezivjeli sukob, osjetila sam osobnu potrebu iskazati moj odnos, prema tom užasu. Opisati moje iskustvo i ratnu memoriju koja mi pripada. Upitala sam se da li netko sa prošlosti, poput Rahimine, može nanovo pronaći osobnu humanost- i na koji način? Hoće li se ona rekonstruirati ili samo uništiti?Rahima je paradigma naše poratne stvarnosti, i slijedeći je sa kamerom na ramenu, nastojala sam da je gledatelji prate na njezinom putovanju kroz osjećaje”.
Galska publika je oduševljena porukom, dok kritičari pisu superlative o bh. redateljici upoređujući je sa velikim cineastima našeg vremena. Aida Begić je dobila najbolje kritike, u oko 50 francuskih revija i magazina.
(Bh-index)