Pored dobre igre, za zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu u Litvaniji najviše je zaslužna hemija u ekipi, kazao Srđan Kočić, član košarkaške kadetske reprezentacije Bosne i Hercegovine.
“Trener je stvarno insistirao na tome da budemo što bolji drugovi, ljudi, a igra će doći sama. Naravno došlo je do toga, osvojili smo zlatnu medalju, osjećaj je neopisiv, tek sada počinjemo polako shvatati šta smo uradili”, izjavio je Kočić za Anadolu Agency nakon osvajanja zlatne medalje sa kadetskom košarkaškom reprezentacijom BiH, 16. augusta u Litvaniji.
Kaže da je dobar drug sa svim članovima reprezentacije, ali najbliži je sa Sanjinom Čamparom, s obzirom na to da igraju za isti klub, “Spars” u Sarajevu, i da su stalno zajedno.
Ekipa AA sa Kočićem je razgovarala u njegovom rodnom mjestu u kojem je počeo trenirati košarku, u Novoj Topoli, mjestu nedaleko od Gradiške. Ovo mjestašce, za koje se procjenjuje da ima maksimalno 5.000 stanovnika, posebno je u Bosni i Hercegovini po tome što iz njega potiču čak dvojica članova košarkaške kadetske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Osim Srđana Kočića, iz Nove Topole je i Nikola Đaković, koji je za vrijeme naše posjete boravio u Bijeljini gdje igra za Košarkaški klub “Budućnost”.
– Novotopoljani ponosni na zlatne košarkaše –
Mještani Nove Topole ponosni su na svoje zlatne košarkaše, a to su pokazali i kada su organizovali doček u centru mjesta na kojem se okupilo oko deset posto stanovništva. Kažu, bilo bi ih više, da nije bilo u pitanju iznenađenje organizovano na brzinu.
“Iznenađen sam sa tim, jer stvarno nisam očekivao. Mislio sam da će tu biti uža porodica, kući me dočekati, ali ispostavilo se da su spremili iznenađenje”, kazao je Kočić.
Njegovi drugari iz Nove Topole, Marko Majkić i David Mijatović, kažu da su ponosni na svog prijatelja.
“Bilo je dosta naroda za naše mjesto, dočekali smo ih onako kako su zaslužili”, kaže Mijatović i objašnjava da Srđana poznaje veoma dugo navodeći da su zajedno trenirali u lokalnom klubu “Top basket” .
Srđanovi drugari se šale da on ne bi narastao da ga nisu tukli dok su bili djeca. Sada u mjestu redovno organizuju zajedničko praćenje svih utakmica bh. reprezentacije i navijaju za svog druga. Na pitanje kakav je Srđan, “kao iz topa” odgovaraju: “Odličan.”
Dragan Kočić, Srđanov otac, kaže da se teško može zamisliti ponos koji osjeća zbog Srđanovog uspjeha. Kaže da roditeljima najteže pada razdvajanje od sina s obzirom da većinu vremena provodi u Sarajevu.
“Ali, dobro, samo neka je on zadovoljan i srećan, napravio je uspjeh o kakvom nismo mogli ni sanjati”, rekao je Dragan Kočić.
Iako nije želio stati pred kameru, ispričao nam je da je oduševljen dočekom koji su reprezentativci imali u Sarajevu, ali i dočekom za njegovog sina i Nikolu Đakovića u Novoj Topoli.
“Košarku sam počeo trenirati od svoje sedme godine, baš ovdje u ovoj sali u košarkaškom klubu Top basket, početak je bio kao i svaki, bilo je teško, naporno, trenirao sam uvijek sa starijim i iz godine u godinu sam sve više napredovao i izborio se da ovdje budem jedan od nosilaca igre u ovom klubu. Nakon toga, pojavile su se opcije da idem negdje dalje, jer trener je shvatio da sam prevazišao ovaj nivo i poslao me dalje. Sada sam trenutno u košarkaškom klubu Spars iz Sarajeva, tu sam već godinu dana i planiram ostati još koju godinu, za svoju dobrobit, kako bih što više napredovao”, ispričao je Srđan Kočić.
– Idol Bogdan Bogdanović –
S obzirom na to da ima 15 godina, on je jedan od dva najmlađa bh. reprezentativca, a smatra da ova generacija ima veliki potencijal, naglašavajući da će krajem avgusta sledeće godine na svjetskom prvenstvu pokušati ostvariti što bolje uspjehe. Nada se da će moći živjeti od košarke, ali “ako nastavi raditi i bude dobar”.
Košarka, kaže, zahtijeva i mnogo odricanja, ali se navikao na to, tako da mu nije problem što je većinu vremena odvojen od roditelja. Priča da je sportske obaveze teško usladiti sa školskim, zbog čega vanredno pohađa gimnaziju, a najteže mu je kad stigne vrijeme ispita. Obaveze vezane za klub usklađene su sa obavezama vezanim za reprezentaciju, a jedino je problem što nema dovoljno vremena da se odmori.
Priča da mu je idol od malena Bogdan Bogdanović, a na pitanje za koji klub bi volio igrati u budućnosti kaže da je rano pričati o tome.
“Želja mi je da igram u što većem klubu u Evropi, možda čak NBA, ali kada bih morao izabrati sada bih izabrao Crvenu Zvezdu, pošto taj klub baš volim”, kaže mladi košarkaš.
Vlado Todorović, trener kluba Top basket, kaže da se na početku Srđanove karijere moglo vidjeti da će biti visok, zbog čega ga je stavio na vanjske pozicije.
“Odmah je pokazivao tendenciju da igra beka. Jedna njegova, rekao bih, velika prednost je bila ta što je od početka igrao sa starijim”, priča bivši trener zlatnog košarkaša.
– Od Top basketa do Sparsa –
Objasnio je da je prošle godine više klubova pokazalo interes za Srđana, ali najozbiljnije ponude imali su Crvena Zvezda iz Beograda i Spars iz Sarajeva, pa su klub i porodica odlučili da ide u Sarajevo.
“Nismo se pokajali, faktički on je u klubu koji najbolje radi s mladim igračima u Bosni i Hercegovini”, kaže Todorović.
Priča da je preponosan, naročito jer su dva člana reprezentacije iz Nove Topole, a oba su počela trenirati u Top basketu.
“Nije mala stvar u jednoj ovako maloj sredini kao što je Nova Topola da ima dva reprezentativca BiH i da donesu zlatnu medalju. Naravno, srce mi je bilo ogromno”, kaže ovaj trener.
On se nada da će uskoro biti riješen problem sa dvoranom s “obzirom da je Gradiška postala fenomen po tome što nema dvoranu”. Naime, postoje samo male, neuslovne dvorane.
“Iz tih malih dvorana ponikli su i Ratko Varda i Feliks Kojadinović i mnogi drugi igrači, a evo sada i ova dva momka”, rekao je on i napomenuo da je izgradnja dvorane u Gradišci počela prije pet godina, ali je stopirana prije dvije godine.