Stvari u NSBiH u posljednjih nekoliko godina znatno su se poboljšale, ali još uvijek u samoj srži ima velikih problema.
Mnogi građani i ljubitelji najvažnije sporedne stvari na svijetu pitaju se ko i na koji način bira trenera reprezentacije, kako one najvažnije A selekcije, tako i ovih mlađih selekcija.
Odgovor na to nikada nisu dobili i sigurno ga neće dobiti, ali postoji jedna stvar koja svima upada u oči i koju niko ne može a da ne primjeti.
Trener A selekcije je Mehmed Baždarević, mlade U-21 Darko Nestorović, a juniorske U-19 Toni Karačić.
Ne treba puno filozofije da se ovdje primjete tri konstruktivna naroda, baš kao što i Predsjedništvo BiH izgleda, a tome u fudbalu svakako nije mjesto.
Svi se pitamo zašto mladu selekciju ne vodi jedan od bivših reprezentativaca, počevši od Sergeja Barbareza koji se već duže vrijeme spominje kao samo potencijalno ime na toj poziciji.
Nacionalni interes očigledno nije zaobišao naš savez i to će se što je prije moguće morati promjeniti. Bosna i Hercegovina je samostalna država, a svaki onaj ko reprezentaciju prati zbog fudbala, a ne sa političke strane želi kvalitet na mjestu selektora, pa o kojoj god da se selekciji radi.
Ravnopravnost se ne pokazuje na ovaj način, sport nije politika niti sport ikako može pomoći ili odmoći ljudima koji su daleko najplaćeniji u našoj državi, tj. političarima.
Neuspjeh ili uspjeh sporta neće odmoći ovoj državi sa tog aspekta i to je u više navrata do sada dokazano, a uspjeha bar u posljednjih 6-7 godina je bilo itekako.
Bez obzira na sve, ostaje nada da će se jednog dana o sportskim odlukama birati isključivo zbog poboljašnja istog, a odnos između naroda koji iz dana u dan postaje sve svjesniji da i na svaki način osuđuje bilo kakav pokušaj novih direktnih ili indirektnih sukoba.