Za reprezentaciju BiH završen je još jedan Eurobasket. Kao ni ranije, ni ovaj put nismo prekinuli prokletstvo prve utakmice, kao ni prolaska u drugi krug završnog turnira.
Ipak, za razliku od ranijih prvenstava, ovaj put ni javnost u našoj zemlji nije očekivala veliki rezultat s obzirom na neigranje naših najboljih igrača. Samo su najveći optimisti gajili nade da možemo napraviti nešto više.
Odigrane utakmice su nam samo potvrdile ono što smo i ranije znali. Ova ekipa je napadački limitirana. U odbrani to i nije izgledalo loše, međutim nedostatak “kilera” u napadu bio je i više nego očit.
Selektor Ivanović je u granicama mogućeg obavio sjajan posao i sasvim je realno reći da ova ekipa više od postignutog nije mogla, a selektora bi bilo pametno zadržati po svaku moguću cijenu, jer, Ivanović je jedan od najcjenjenijih evropskih trenera.
Momci su dali sve od sebe i s te strane niko ne može da im prigovori. Nekim igračima ovo je zadnje EP. Igrači poput Bavčića, Šutala su u godinama kada se njihova reprezentativna karijera više ne doima ni aktuelnom, a kamo li perspektivnom.
Naš najbolji igrač na EP bio je Andrija Stipanović koji je u prosjeku imao 14,8 poena, odnosno 6,8 skokova. Uz Renfroea koji je naš najbolji asistent sa 4,4 asistencije po meču i uvijek solidne Kikanovića i Gordića, činio je okosnicu našeg tima.
Rasplet sage s Nurkićem, te nastup Teletovića umnogome će uvjetovati naše buduće ambicije. Na vrata nacionalnog A tima kucaju neki novi klinci.
Sulejmanović, Karahodžić, Đedović mlađi, Musa, Sikiraš, Atić i oni su svakako naš zalog za sretniju košarkašku budućnost. Slijedni nam neminovna i postepena smjena generacija.
Stoga je na ljudima u KSBiH da ovaj proces provedu na najbezbolniji način.
A momcima koji su boje BiH branili kroz kvalifikacije i na Eurobasketu 2015 dužni smo se zahvaliti za još jedno učešće na velikim takmičenjima. Bez obzira na sve, bravo Zmajevi!