Kada se od Gacka krene kroz Bileću, ka Trebinju i Herceg Novom, odjednom ispred očiju “pukne” nepregledna vodena površina – Bilećko jezero.
Prolaznici imaju utisak da ono nema kraj, a kako i ne bi kada je površina jezera oko 33 kilometra kvadratnih. Ipak, ono po čemu se razlikuje od mnogih drugih jezera jeste način na koje je nastalo i velika tajna koju krije.
Naime, ovo vještačko jezero je nastalo izgradnjom brane Grančarevo na rijeci Trebišnjici blizu grada 1968. Brana je visoka 123 metra, a široka u vrhu 439 metara. Na dnu jezera nalaze se napuštena sela, koja su evakuisana prilikom gradnje hidrocentrale Trebinje I.
Podizanjem vode potopljene su kuće i imanja iz sela Panik, Orah, Čepelica, Zadublje i Miruše.
Zajedno sa selima, voda je potopila i spomenike prošlosti: groblja, puteve i crkve. Među njima je i manastir Kosijerevo, kao i mnogi kulturno-istorijski spomenici.
Na dnu ovog jezera krije se zapravo čitavo jedno naselje koje u sebi čuva duh prošlosti i koje bi moglo da ispriča gomilu nevjerovatnih priča.
Zbog izgradnje brane Grančarevo na Trebišnjici i stvaranja akumulacionog Bilećkog jezera, manastir Kosijerevo premješten je na novu lokaciju u selo Petrovići u Banjanima. U svom posjedu ovo svetilište imalo je oko 3.000 hektara zemlje, svoje mlinove, a u sklopu porte nalazila se i bolnica.
Poslije 1946. godine bivša komunistička vlast oduzela mu je gotovo cjelokupnu imovinu, a poslije premještanja manastiru je ostala samo nevelika porta i pola hektara neplodne zemlje.