Ako ljudima date hiljadu eura mjesečno, bez ikakvih obaveza, hoće li oni pospremiti taj novac i ne raditi ništa (odnosno ništa što bi bilo od neke koristi društvu) ili će iskoristiti taj novac kao odskočnu dasku da zarade još i žive bogatiji i ispunjeniji život?
Ovo pitanje je u srži polemika o temeljnom dohotku, radikalnoj ideji socijalne politike kojoj se u posljednje vrijeme pridaje puno pažnje. Prošle godine, Finska je najavila veliki eksperiment vezan uz temeljni dohodak, a slične najave stižu i iz drugih zemalja i gradova, uključujući četiri nizozemska: Utrecht, Tilburg, Groningen i Wageningen, javlja portal Fastcoexist.
Za neke, temeljni dohodak je skup poklon – nešto što si ne možemo priuštiti sad kad je javni budžet pod pritiskom kao nikad ranije. Za druge, to je način kako popraviti probleme u sustavu socijalne pomoći, kako potaknuti produktivnost te neophodna prilagodba u vrijeme automatizacije kad će skupo plaćeni poslovi koji ne zahtijevaju neke posebne vještine biti sve rjeđi i na koncu nestati.
Savjetnica Zelene stranke iz Utrechta, Heleen de Boer, misli da je to ideja dobra jer će potaknuti primatelje socijalne pomoći da se aktivnije uključe u društvo.
‘Mislimo da je socijalna pomoć vrlo demotivirajuća jer ljudi moraju tražiti posao, ispunjavati sve te administrativne zahtjeve, a imaju jako malo novca’, kaže de Boer.
‘Njima nije dozvoljeno posjedovanje malog obrta, a ljudi su prisiljeni tražiti posao kojeg jednostavno nema. Zbog toga imaju lošu sliku o sebi. Mislimo da će ljudi, ako im dozvolimo da budu slobodni, više razmišljati o tome što žele raditi, poput pokretanja tvrtke ili raditi nešto na pola radnog vremena. Tako će biti aktivniji članovi društva.’
Utrecht je podnio molbu centralnoj vladi da započnu eksperiment pod nazivom ‘See What Works’ (‘Vidi što radi/funkcionira’). Uspoređivat će četiri tipa temeljnog dohotka s kontrolnom grupom.
U prvom će slučaju davati ljudima oko 900 eura, neće ništa tražiti zauzvrat i dospustit će ljudima da rade koliko žele (čista verzija temeljnog dohotka).
U drugom slučaju tražit će od ljudi da volontiraju – recimo, odu u kupovinu ili na neki drugi način pomažu starijima – a novac će se oduzeti onima koji ne budu željeli raditi.
U trećem slučaju, ljudi će osim temeljnog dohotka dobivati još novca ako budu volontirali.
U četvrtom slučaju, ljudi će dobivati temeljni dohodak, ali neće smjeti raditi.
U suradnji sa Sveučilištem Utrecht, grad želi regrutirati 250 ljudi za projekt ‘See What Works’, zatim odabrati volontere i podijeliti ih u pet grupa. Zatim će motriti kakav efekt na ljude ima primjena svakog od ova četiri modela, razinu njihovog zadovoljstva te korištenje javnih servisa poput zdravstvene zaštite. Ako eksperiment odobri vlada u Haagu, program će trajati dvije godine.
Ljudi često kažu da je temeljni dohodak zapravo davanje ljudima novca da ne rade ništa. No kako kaže de Boer, ta se kritika više odnosi na sadašnji sustav socijalne zaštite u kojem ljudima, općenito, nije dozvoljeno raditi ako žele primati pomoć. S temeljnim dohotkom – koji bi u svojem punom obliku bio isplaćivan svim građanima bez obzira jesu li zaposleni ili nisu – ljudi bi mogli raditi onoliko malo ili onoliko puno koliko žele. To bi ovisilo samo o njima. Zagovornici kažu da temeljni dohodak nije ‘besplatna vožnja’ – 1000 eura nije dovoljno za bezbrižan život, to je tek odskočna daska.
‘U stvari, sada dajemo ljudima novac da ne rade ništa, a oni se trude naći posao, no ništa ne daju društvu’, kaže de Boer. ‘Mi smatramo da ljudi nisu lijeni. Ako im date novac, oni neće besposleno sjediti na kauču jer su društvene životinje. Ako im date prostora da razmisle o tome što žele, oni će se uključiti više nego do sada.’
Postoje i drugi razlozi zašto je temeljni dohodak dobra ideja. Kao prvo, to bi mogao biti način kako pojednostaviti sustav socijalne pomoći jer vlada više ne bi morala konstantno provjeravati nečiji status prije nego mu se isplati novac. U teoriji to znači plaćanje samo onima kojima treba, no u praksi to često dovodi do birokratskih zavrzlama i pokušaja izigravanja sustava od strane primatelja pomoći.
Temeljni dohodak bi zamijenio razne oblike javne pomoći – od zdravstvene zaštite do poreznih olakšica – samo jednim oblikom isplate, a ljudi bi imali više slobode u odlučivanju kako će to potrošiti. Ovaj aspekt je naročito privlačan libertarijancima i konzervativcima koji mrze vladu i žele da ljudi preuzmu odgovornost za svoje živote umjesto da se oslanjaju na vladu da odlučuje u njihovo ime.
Za sada, ne znamo hoće li temeljni dohodak ohrabriti ljude da rade manje ili više (neki eksperimenti su provedeni no od toga je prošlo jako puno vremena), hoće li to uštedjeti novac i koja bi verzija bila najbolja (treba li temeljni dohodak ići svim ljudima ili samo nekima te trebaju li ljudi dati nešto zauzvrat). Nadajmo se da će nam eksperimenti poput onih u Finskoj i Utrechtu dati korisne podatke na kojima možemo nastavit rad na ovoj ideji.