Naučnici su locirali “centar za zlo” u mozgu, koji podstiče nasilno ponašanje sa predumišljajem.
Ljudi, ali i životinje, ponekad djeluju zlobno i kada nisu isprovocirani, pa tlače druge bez nekog posebnog motiva ili opravdanja.
Tokom istraživanja na miševima, naučnici su usadili elektrode u mozgove mužjaka kojima je pružana mogućnost da napadaju slabije.
Dva miša su stavljana u istu komoru, ali su oni bili odvojeni pregradom koja je imala dvije male rupice kroz koje bi jači miševi mogli da nanjuše suparnika.
Onda bi naučnici uklonili prepreku ili je ostavili na mjestu, tako da su se vremenom miševi naučili koja im rupa omogućava napad na slabijeg miša.
Nakon što je proces učenja završen, neki miševi počeli su da pokazuju jasno preferiranje “borbene rupe”, dok drugi nisu, što je naučnicima omogućilo da identifikuju koji su miševi prirodno motivisani za borbu, a koji nisu.
Promatrajući agresivne miševe, otkrili su da se aktivnost u moždanoj regiji ventromedijalnog hipotalamusa pojačavala kada su odlučivali koju rupu da izaberu.
Zbog toga naučnici smatraju da bi baš ta regija mozga mogla da ima ključnu ulogu u motivaciji za neprovociranu agresiju.
Da bi testirali tu teoriju odlučili su da provjere kako na to područje mozga djeluje prestanak naučene povezanosti između određene rupe za njušenje i prilike za napad na slabijeg suparnika.
U skladu s tim, prestali su da omogućavaju miševima da se bore, bez obzira na to koju rupu odabrali, sve dok se povezanost nije izgubila.
I nakon toga, kao i i prije, primijećena je povećana aktivnost u ventromedijalnom hipotalamusu.
Ta otkrića ukazuju na to da ova moždana regija stvarno igra glavnu ulogu u neprovociranom nasilnom ponašanju.
Komentarišući otkriće, naučnik Davin Lee objašnjava da bi informacije do kojih je istraživanje došlo mogle da vode ka daljim istraživanjima agresivnih impulsa, navode naučni portali.