Veliki broj mladih i obrazovanih građana BiH, frustriranih dugogodišnjim pokušajima da u domovini osiguraju svoju budućnost, odlazi u inostranstvo.
Prema podacima nevladinih organizacija BiH je u protekle dvije godine napustilo više od 80.000 osoba. Među njima je i inžinjerka biologije iz Goražda, Minela Dragolj, koja na klinici Kempten-Oberallgäu na jugu Njemačke zarađuje svoju prvu plaću, piše Dnevni avaz.
– Tražila sam konkurse, provjeravala, ali za moje zvanje nije čak bilo ni konkursa. Onda sam odlučila da malo proširim svoje istraživanje i ograničila sam se na Njemačku. Kontaktirala sam Zavod za zapošljavanje BiH i oni su me uputili kako i šta, a onda sam se obratila agenciji koja mi je pomogla da završim sve što je potrebno za vizu, pronašla mi poslodavca i eto – sada sam ovdje – kaže Minela.
Srednju medicinsku školu završila je u Goraždu, a potom upisala Odsjek za inžinjera biologije na Prirodno – matematičkom fakultetu u Sarajevu. Radila je poslove koji nisu imali veze ni sa jednim od njenih zanimanja, bila dio ekipe koja je kroz program kućne njege obilazila stare i bolesne osobe, ali samo pola godine jer projekat je započela humanitarna organizacija, a lokalne vlasti za njegov nastavak nisu imale sluha.
– Za neke poslove na koje sam predavala molbu znalo se desiti da dobijem odbijenicu, ali se dešavalo i da mi nikako ne odgovore. Nisu se ni to udostojili. Znala sam doći na neko mjesto gdje radi osoba koja nema nikakve veze s tim profilom obrazovanja, dok je neko ko ima na birou. Vjerovatno i političarima odgovara da zaposle nekog iz svoje stranke ko nije za taj posao, ali ga obavlja zato što je u toj stranci. Ovdje je sve drugačije, drugačiji sistem, drugačija odgovornost prema uposleniku, apsolutno sve. Ovdje se osjećam baš kao čovjek – ističe Minela.
Na Odjelu za kardio – bolesti u Kemptenu je dobila ugovor na godinu dana, ali i ponudu da zasnuje stalni radni odnos. Dobra plaća, uvjeti rada, stan, ali i osigurano daljnje usavršavanje, najprije iz njemačkog jezika s kojim ima poteškoća.
– Ovo je početak, ali veoma sam zadovoljna zbog gostoprimstva i ljubaznosti koju do sada nisam imala priliku doživjeti u svojoj rođenoj državi. Zbog svega na što sam naišla ovdje sada ne bih prihvatila posao u BiH. Želim ovdje da radim, jer ovakav status nikada nisam imala – kaže Dragolj.
Navikava se i na nešto veću nadmorsku visinu u odnosu na Goražde, u Kemptenu je pronašla još nekoliko mladih iz BiH i Srbije, a jedino što joj nedostaje je porodica. Međutim, sa solidnom plaćom i sigurnom budućnošću razdaljina između Njemačke i BiH je mnogo manja i kad poželi vidjet će ih.
O odlasku iz BiH se ćuti, zbog ravnodušnosti ili sramote onih koji ga ne sprječavaju, a Minela tvrdi da ne idu samo oni koji ne rade, već i mladi ljudi koji van države imaju bolje uvjete.
– Statistike sve pokazuju, one su najmjerodavnije i ako se to ne uspije riješiti za kratko vrijeme ne znam šta će se desiti s našom državom. Očigledno je da se danas kod nas na birou nudi jedino uzgoj maline. Poznajem ljude koji su na birou, a imaju dva fakulteta. Je li dobro da oni rade posao kojeg mogu raditi i sa osnovnom školom!? Nešto se mora promijeniti. Ili da nas više ne šalju na školovanje, da završimo osam razreda i počnemo se baviti poljoprivredom ili da već jednom počnu zapošljavati taj mladi, obrazovani kadar koji je potreban BiH – poručuje Minela Dragolj.