Najstariji plivač u američkom olimpijskim timu, 35-godišnji Anthony Ervin, u petak je osvojio zlatnu medalju na 50 metara slobodno.
Ovo je druga individualna zlatna medalja koju je Ervin osvojio u životu, a put do nje bio je kranje neobičan, težak i inspirativan, piše Telegram.
Ervin se, nakon prve medalje osvojene 2000. godine, kao wunderkind američkog plivanja sunovratio u brojne ovisnosti, pokušaje samoubojstva i depresiju, a danas je najstariji individualni pobjednik u povijesti plivanja na Olimpijskim igrama i najstariji američki plivač od 1904. koji se uopće natjecao.
Medalja osvojena prije 16 godina, na Olimpijskim igrama u Sydneyu, od 19-godišnjeg Anthonyja Ervina, studenta prestižnog univeziteta Berkley, brzo je učinila sportsku zvijezdu. Dvije godine kasnije odjednom je objavio da ide u “penziju”.
“Mediji su zaključili kako je naprosto izgorio”, piše magazin People, “no Ervinu je bilo ozbiljno loše”. I prije najave okončanja karijete, Ervin se bio pokušao ubiti progutavši hrpu tableta za smirenje.
Anthony Ervin razne je tablete koristio još od prije srednje škole, kada mu je dijagnosticiran Touretteov sindrom.
“Osjećao sam se udaljen od ostalih, zbog fizičkih tikova i dezorijentacije”, napisao je Ervin u svojoj autobiografiji.
Nakon velikog uspjeha u Sydneyu, počeo je koristiti razne tablete i narkotike, a nekoliko je puta zamalo poginuo vozeći se na motoru, razvaljen od kokaina i LSD-a. Odustao je i od fakulteta, a 2004. je dobio otkaz u salonu za tetovaže.
Razmišljao je o povratku u plivanje, no nije ni pokušao trenirati za Olimpijske igre u Atini 2004., ni četiri godine kasnije u Pekingu. Umjesto toga pridružio se bendu Weapons of Mass Destruction, prodavao je muzičku opremu, drogirao se bez prestanka i nastupao po raznim rupama.
“Skrivao sam činjenicu da sam bio olimpijski pobjednik”, kazao je Ervin u svojoj knjizi.
“Više nisam bio Anthony Ervin, plivač, već Tony, neki tip iz nekog benda”.
Neko je vrijeme živio kao beskućnik, a spavao je po sofama prijatelja koji su ga htjeli primiti. Počeo je prakticirati budizam, a drogirao se sve više i više. Zlatnu medalju iz Sydneya 2005. je prodao na eBayu za 17 hiljada dolara, a novac je donirao žrtvama tsunamija što je par mjeseci prije toga poharao Indoneziju i Sumatru.
Nakon rokerske karijere okušao se kao trener plivanja u New Yorku, što mu je sredio jedan njegov prijatelj, a ponovno je počeo razmišljati o povratku. No, godine su prolazile, Ervin se drogirao i padao sve niže; nekim danima uopće nije bio u stanju dignuti se s kauča. “Nisam mislio da će se izvući”, izjavio je njegov trener David Marsh za People. “Bio je olupina, svi njegovi mišići su nestali”.
Ervin konačno dolazi sebi kada 2008. ponovno upisuje Berkley, s namjerom da dovrši dodiplomski studij koji je naprosto napustio. Ubrzo nakon toga počeo je s plivanjem, a 2011. je objavio kako se želi pripremiti za nadolazeće Olimpijske igre u Londonu. “Bio sam iznimno skeptičan, mislio sam kako je to lijepa gesta, ali nisam mislio da će doći do Londona”, izjavio je Marsh.
No, Ervin je uspio dogurati do Londona, u kojem je osvojio senzacionalno 5. mjesto na 50 metara slobodno. Pri čemu je, 12 godina nakon zlatne medalje, postavio najbolje lično vrijeme u toj kategoriji, što je njegovim trenerima bilo doslovno nevjerovatno – a to je bila samo najava ovosedmičnog uspjeha. Anthony Ervin najstariji je pobjednik na 50 metara slobodno u povijesti Olimpijskih igara.
“Trudit ću se i pokušat ću u Tokiju biti dio olimpijskog tima”, rekao je nakon trke.