Ova godina najvjerovatnije će biti najtoplija godina u historiji mjerenja, s povećanjem temperature od 1,3 stepeni Celzijusovih u odnosu na predindustrijske prosjeke. To znači da smo se opasno približili granici od 1,5 Celzijevih stepeni koju su kao kritičnu postavili međunarodni stručnjaci za globalno zagrijavanje.
– Ne postoji način kako zaustaviti globalno zagrijavanje”, kaže za Business Insider Gavin Schmidt, naučnik i stručnjak za klimatske promjene, ujedno i direktor NASA-inog Goddard Instituta za svemirske studije. “Sve što se do sada dogodilo duboko je ukorijenjeno u klimatski sustav”, dodaje.
To znači da čak i ako emisije ugljičnog dioksida sutra padnu na nulu, klimatske promjene uzrokovane djelovanjem čovjeka odvijale bi se i dalje stoljećima. I, kao što svi znamo, nema šanse da se emisije štetnih plinova zaustave sutra. Ključna je stvar sada, tvrdi Schmidt, usporiti klimatske promjene dovoljno da bismo bili sigurni da im se možemo prilagoditi što bezbolnije.
Schmidt je za Business Insider objasnio kako će Zemlja izgledati za sto godina – i to u najboljem mogućem slučaju.
“Granica od 1,5 stepena je kao dugoročni cilj jednostavno nedostižna”, kaže Schmidt. On procjenjuje da ćemo tu granicu dosegnuti već do 2030. godine.
Ipak, Schmidt je optimističniji po pitanju ostanka ispod granice od 2 stupnja ispod predindustrijskih nivoa – što je razina porasta temperature za koju se UN nada da će izbjeći.
Pretpostavimo da će porast temperature biti između 1,5 i 2 Celzijeva stepena godišnje. Do kraja ovog stoljeća svijet će biti u prosjeku tri stepena topliji nego što je danas.
No, prosječna površinska temperatura ne oslikava u potpunosti opseg klimatskih promjena. Temperaturne anomalije, odnosno devijacije temperature na određenom području od “normalnih”, počele su mahnito divljati.
Na primjer, temperatura u Arktičkom krugu skočila je prošle zime iznad točke ledišta na jedan dan. I dalje je bilo hladno za pojmove Floride, ali bilo je iznimno vruće za Arktik. Ta je pojava abnormalna, a počet će se događati sve češće.
To znači da će godine poput ove, u kojoj je zabilježena najmanja razina slanih ledenih površina, postati sve uobičajenije. Do 2050. godine na Grenladnu bi tijekom ljeta ledeni pokrivač mogao u potpunosti nestati.
Ipak, 2015. godina nije bila ništa u usporedbi sa 2012., kada se 97 posto površine ledenog pokrivača Grenlanda počela topiti u ljetnim mjesecima. To je obično pojava koja se događa jednom u stoljeću, ali ovakva ekstremna pojava bi se do kraja stoljeća mogla ponavljati svakih šest godina.
S pozitivne strane, led na Antarktiku će ostati na relativno sličnoj razini kao sada, što će minimalno doprinijeti porastu razine mora.
No, prema najboljem mogućem scenariju, okeani su na putu da porastu od 60 do 90 centimetara do 2100. godine. Čak i da razina mora poraste manje od 90 centimetara, više od 4 miliona ljudi morat će biti razmješteno.
Okeani ne samo da će imati manje ledenih površina na polovima, već će se nastaviti rast njihove kiselosti u tropskim područjima. Okeani apsorbiraju oko trećine ugljičnog dioksida u atmosferi, što uzrokuje rast njihove temperature i razine kiselosti.
Ako se klimatske promjene nastave ovom brzinom, gotovo svi koraljni grebeni bit će devastirani. Prema najboljem mogućem scenariju, opstat će svega polovica svih tropskih koraljnih grebena.