Za razliku od sarajevskih, koji se služe i peku pojedinačno, banjalučki se prave kao pločice od četiri ćevapa u nizu – javlja Aura.ba.
Milion recepata, milion raznih ukusa… a samo jedna receptura za čuvene ćevapčiće. U BiH su najpoznatiji sarajevski i banjalučki. Dva najveća bh. grada Sarajevo i Banja Luka koriste različite recepte za pripremu ćevapa. Po tome su prepoznatljivi, mada se i Travnik nepravedno zapostavlja. Travnički ćevapi su, prema nekim, kazivanjima, čak cjenjeniji od sarajevskih i banjalučkih.
Jedno je sasvim sigurno – za pripremu sarajevskih, banjalučkih i travnićkih ćevapa koristi se jagnjetina i govedina, ali se zahvaljujući omjeru količine mesa i raznim tajnim dodacima njihovi ukusi sasvim razlikuju.
Pored okusa ćevapi se razlikuju i izgledom. Dok se u Banjaluci poslužuju pločice sa po četiri manja ćevapa, u Sarajevu su svi pojedinačni, ali veći. Banjalučki ćevap u lepinji mnogi smatraju najslavnijim brendom ovog grada. Svojevremeno je i Tito uživao u ovom specijalitetu, a Novak Đoković ima čitav ritual kada jede banjalučke ćevape i to kod „Muje“. Naime, u Gradu na Vrbasu Mujini nasljednici imaju dva lokala i jedini su koji se pridržavaju opriginalne recepture za banjalućke ćevape prečnika 2 cm, dužine oko 5 cm, koji se prave u „pločice“ od po četiri ćevapa.
Sve je, čini se stvar ukusa. Banjalučani hvale svoj ćevap, mada ga zadnjih godina i kvare, jer su ga počeli praviti od svinjskog mesa. Tako nešto pokušavaju i u Hrvatskoj, ali niko nije uspio napraviti ukusno jelo. Zanimljivo je da postoji i Pazarski ćevap, koji se kažu bitno razlikuje od Sarajevskog.