Vjerovali ili ne, stvar nije u vama, ni u vašem glasu, a činjenica da ne možete čuti sami sebe povezuje vas s velikim brojem istomišljenika širom svijeta.
Ako ste ikad imali priliku čuti snimku vlastitog glasa, vjerovatno ste pomislili: “Zar zvučim tako užasno!?”
Vjerovali ili ne, stvar nije u vama, ni u vašem glasu, a činjenica da ne možete čuti sami sebe povezuje vas s velikim brojem istomišljenika širom svijeta.
Kad govorimo, naše glasnice vibriraju pa čujemo spoj dva zvuka – svog glasa i vibracija.
“Dok pričamo drugi nas čuju ‘na zvučnike’, dok sami sebe čujemo kroz kompleksnu ‘pećinu’ koja se nalazi u našoj glavi. Zvuk putuje oko sinusa, praznih dijelova naše glave i srednjem dijelu ušiju zbog čega se glas koji mi čujemo razlikuje od glasa koji čuju naši sagovornici.”, objašnjava Martin Birchall, profesor laringologije sa sveučilišta u Londonu za Time.
Upravo zbog toga, kad čujemo snimku vlastitog glasa ne možemo vjerovati da tako zvučimo jer sami nikad ne možemo čuti što iz naših usta čuju drugi, prenosi 100posto.
To što nam se naš ‘pravi glas’ ne sviđa ne znači nužno da je neugodan, naša odbojnost prema njemu stiže od činjenice da smo mislili da zvučimo potpuno drugačije.