Digitalni svijet toliko zaokuplja roditelje da više ne umiju da pripreme djecu za život, smatra njemački dečiji prihijatar Mihael Vinterhof, upozoravajući da takva djeca izrastaju u nesposobne odrasle osobe.
Šta treba da uradite da vam djeca ne postanu “smombiji”, Foto: Ilustracija
Godine 2015. komisija njemačke izdavačke kuće “Langenšajt” proglasila je riječ “smombi” (Smombie) najpopularnijom u omladinskom žargonu, a Vinterhof smatra da je ona mnogo više od kovanice nastale od riječi “smartfon” i “zombi” i da ukazuje na zabrinjavajući društveni fenomen.
“Smombiji” smo mi – čim ustanemo provjeravamo elektronsku poštu, prekidamo važne razgovore zato što nam telefon vibrira, a prije odlaska na spavanje još jednom pregledamo poruke na Facebooku.
Žrtve ovakvog našeg ponašanja su, prije svega, djeca, upozorava stručnjak.
– Od 1995. godine primijećujem da su ljudi sve manje u stanju da trpe hirove svoje djece i da im zato brže-bolje daju ono što hoće, samo da bi bila mirna – objašnjava on.
To je godina kada je počela digitalna revolucija, a digitalni svijet toliko zaokuplja roditeljsku pažnju da su prestali da pripremaju djecu za život. Oni više nisu u stanju da ih nauče da ne može uvijek sve da bude kako žele.
– Odrasli danas više nisu sposobni za akciju. Oni samo reaguju: na svoj pametni telefon, na računar, na dijete, i to odmah – ističe je ovaj stručnjak.
Konstantno smo izloženi mnoštvu nadražaja i moramo brzo da donosimo odluke. U tako stresnoj situaciji nastojimo da smirimo djecu što prije, a u najgorem slučaju iz smjestimo ispred televizora ili računara kako bi neko vrijeme imali zanimaciju, objašnjava Vinterhof.
U svakodnevnom životu smo često izloženi situacijama koje nam nisu najprijatnije. Sposobnost da podnesemo ono što nas nervira zove se tolerancija na frustraciju. Ona nam omogućava da podnesemo zastoj u saobraćaju, čekanje u raznim službama i sl.
Međutim, ona nam nije bogom dana, već mora da se razvija kod djece od malih nogu, a svako dijete trebalo da je ima već u uzrastu od osam-devet mjeseci. To znači da do tada treba da nauči da ne može odmah sve da dobije istog trena, samo ako dovoljno dugo kenka.
Ako se takav trend nastavi i poslije osmog mjeseca – dijete kmeči, dijete dobije šta hoće – onda to može imati ozbiljne posljedice u odraslom periodu života, smatra Vinterhof.
Danas imamo skoro 60 odsto mladih odraslih osoba koje nemaju osjećaj za tačnost, niti entuzijazma za rad, a o spremnosti da se žrtvuju da i ne govorimo, a u budućnosti će ih biti još više, tvrdi on.
Postoji samo jedan način da se stane na put ovoj društvenoj pojavi, objašnjava stručnjak: odrasli, a to znači roditelji, babe i dede i vaspitači moraju da regeneriraju psihu.
Veoma je važno da ljudi u savremenom svijetu nađu oazu u koje će se povući kako bi ponovo postali smireniji i opušteniji.
– Za nekoga je to joga, za nekog šuma. Važno je samo da se nekoliko sati nedeljno odvojite od ubrzanog, digitalnog svijeta – objašnjava on.
Samo tako odrasli mogu da povrate intuiciju, tj. osjećaj za to kada djetetu treba da daju ono što traži, a kada, možda, treba da ga puste da se dere.
Samo tako dijete može da nauči šta znači naći mir u sebi kako kasnije ne bi postalo “smombi”.