Glumački velikan Dragan Bjelogrlić (53) do prije nekoliko dana boravio je u Sarajevu. Povod za dolazak u bh. prijestonicu bila je pretpremijera serije “Senke nad Balkanom” u okviru 23. Sarajevo Film Festivala.
U intervjuu za Dnevni avaz govorio je o svemu – o novim, ali i starim projektima, društvenom sistemu te o tome koje je ključno pitanje mlađih generacija.
U jednom intervjuu kazali ste da niste znali odgovoriti na pitanje svoje kćerke: “Hoće li nas uvijek primitivci voditi?”
– Da. Ona je sama dala sebi odgovor i drago mi je da je kćerka odličan student i bar za sada vidim da želi da se bori za svoju budućnost na ovim prostorima. Jedan od najvećih problema s kojima se region suočava je odlazak mladih ljudi, koji ne odlaze zbog siromaštva nego zbog toga što gube vjeru da će ovdje ikad biti normalno i prosto kao mladi ljudi ne žele da svoj život provedu baveći se nekim iracionalnim stvarima i da žive u svijetu mržnje i sukoba. Oni bježe od primitivizma. Zna ona da Knez Mihailova nikad neće biti kao Kerntner štrase u Beču, i zna da nikad neće imati plaću kao u Švicarskoj ili Engleskoj, i nema problem s tim, ali ima problem kada vidi da primitivci zauzimaju glavna mjesta i odlučuju o našim sudbinama. E, s tim se teško miri čovjek koji želi nešto od svog života, koji je obrazovan i osviješten. Mi nećemo da se uhvatimo ukoštac sa primitivizmom nego on danas postaje model i to je najveći problem. Prosto je, što si si beskrupulozniji, imaš veće šanse da uspiješ ovdje, a ako si fin, normalan i uljudan, onda su ti manje šanse. To je ono što je velika opasnost i to je ono što ne slute političari. Taj odliv mozgova je godinama problem, ali on ne da se ne zaustavlja nego traje. To me zabrinjava.
Pokazujete li pred djecom tu zabrinutost?
– Pokušavam da im pričam bolju stranu, da im objasnim, tjeram ih da idu, obiđu bivšu Jugoslaviju, da upoznaju nove ljude i da shvate da je to srdačan i normalan svijet, koji je, po meni, dominantan. Ja imam problem da u stvarnom životu ne osjećam ono što vidim u informativnim emisijama, ja to samo u “Dnevniku” vidim, i u govorima političara. E, to je apsurd u kom živimo. Sigurno nećemo ponovo biti jedna država, ali moramo naći model da ovo funkcionira kao jedan prostor, jer je besmisleno da između Srbije i BiH postoji granica, a nema je između Francuske i Italije. To, zaista, ne razumijem. Suludo mi je da, da bih ušao u BiH, čekam dva sata u redu, zaista glupost.
Kompletan intervju pročitajte OVDJE.