Ajvar, “balkanski kavijar”, svojevrsni namaz od crvenih i ljutih paprika, na tom poluotoku ima kultni status. Bez obzira maže li se ajvarom hljeb, ili poslužuje uz sir ili uz mesna jela, ajvar je sastavni dio svake zimnice.
– Mi žene razmjenjujemo recepte, ali svaka misli da je njezin najbolji – kaže Vesna Arifović na beogradskoj tržnici Zeleni Vijenac, gdje svakoga dana prodaje paprike.
Ajvar se priprema najesen, a prethodno se paprike ispeku, ogule, ocijede i samelju, a u smjesu se na kraju dodaje suncokretovo ulje. Sve mu to daje prepoznatljivu “hrđavu” boju.
Okusi se razlikuju širom bivše Jugoslavije. U Makedoniji je popularno da se u ajvar dodaju patlidžani, u BiH češnjak, a u Srbiji sol, šećer i ocat.
Tu i počinju rasprave čiji je ajvar jedinstveniji i bolji.
– Postoje dvije vrste ljudi, oni koji su probali ajvar i oni koji nikada nisu bili u Srbiji – objavila je nedavno srbijanska turistička zajednica na svom Twitteru.
Ondje je Leskovac, u središtu zemlje, ujedno i središte proizvodnje ajvara.
– Naš ajvar je najbolji – odgovara Ivo Lukenda iz sela Ljetovika, općina Kiseljak, u srednjoj Bosni.
On ne može zamisliti ajvar bez češnjaka.
Makedonci, samoproglašeni najbolji kuhari na Balkanu, za to ne žele niti čuti kada u svoj ajvar dodaju patlidžane. Za sve to mnogo ne mare u hrvatskoj Podravci, jednom od glavnih proizvođača ajvara za široku upotrebu.
A svi su se oni zajednički uvrijedili kad je jedna slovenska kompanija 90-ih godina pokušala zaštiti ajvar kao svoj proizvod.
– Istinu govoreći, sva ta strka oko ajvara počela je s pojavom ‘brendiranja’ hrane u bivšoj Jugoslaviji – kaže Tamara Ognjević, stručnjakinja za gastronomsko nasljeđe iz Beograda.
– Ono što je nekoć bila namirnica svakog domaćinstva postalo je interesantno prehrambenoj industriji i svi – Makedonci, Bugari, Srbi, čak i Slovenci – u jednom su trenutku počeli tvrditi da je to njihovo – dodaje Ognjević.
Ona kaže da je ajvar na Balkan vjerovatno došao s turskim osvajanjima. Prva poznata upotreba bila je u jednom restoranu u Beogradu u 19. stoljeću čiji su vlasnici bili Makedonci, rekla je.
Riječ ajvar vjerovatno je derivat turske riječi hajvar, za kavijar. Nazivom se htjelo reći da se radi o otprilike jednako ekskluzivnom proizvodu s obzirom na složen proces proizvodnje i skupe namirnice, kao što je onda bilo suncokretovo ulje, objašnjava Ognjević.
Moderni proizvođači ajvara nastoje proširiti krug poklonika. Philip Evans, Britanac koji živi u Skoplju, prije šest godina osnovao je tvrtku koja izvozi ajvar u više od desetak zemalja, uključujući Britaniju i Francusku.
– Smatrali smo da ajvar nije zauzeo svoje mjesto u gastronomskom svijetu – kaže Evans.
– Kada pogledate proizvode poput humusa, harise ili pesta, sve su one postale gastronomski ‘mainstream’, a mi smo osjetili da i ajvar ima taj potencijal – rekao je.
Iako Britanac, Evans je potpuno svjestan “vrlo strastvenih osjećaja” koje ajvar pobuđuje diljem Balkana.
– Svačija tetka pravi onaj najbolji – rekao je.