Za razliku od većine svjetskih zemalja, u kojima utakmice državnih reprezentacija prenosi javna televizija, u BiH je (naj)češća situacija da utakmice nacionalnih selekcija prenose privatne televizije, piše agencija Patria.
Tako je bilo i prije dva dana kada je utakmicu rukometne reprezentacije BiH protiv Estonije iz dvorane Mirza Delibašić prenosila FACE TV. Isti slučaj je i sa predstojećim subotnjim revanš susretom za koji je ova privatna televizija dala jako puno novca.
Iz BHT1 su za Patriju kazali kako su bili zainteresovani za otkup prava prenosa na utakmice rukometne reprezentacije BiH, ali da iz Rukometnog saveza BiH nisu dobili nikakav odgovor.
– BHT1 je u dva navrata izrazio svoju zainteresiranost za TV prava utakmica rukometne reprezentacije BiH u ovim kvalifikacijama: prvi put na zvaničnom sastanku u prostorijama RS BiH na sastanku s predsjednikom i generalnom sekretarkom, i drugi put (s obzirom da nije bilo odgovora iz Saveza), u kontaktu sa direktorom reprezentacija. Niti u jednom slučaju nismo dobili nikakav odgovor.
O konkretnoj cijeni se nije pregovaralo zato što savez nikad nije odgovorio na naš inicijalni upit. Na gore pomenutom sastanku, okvirno smo predstavili svoje realne mogućnosti, materijalne, kadrovske i tehnološke. Ne znamo kakav je aranžman sklopio Savez s televizijom koja je emitirala prijenos utakmice – kazali su za NAP iz BHT1.
Iz javne televizije su kazali kako RS BiH raspolaže TV pravima.
Kako saznajemo, RS BiH nikada nije dobio zvaničnu niti konkretiziranu ponudu od BHT1, dok je s druge strane FACE televizija izrazila želju i dala jako puno svojih sredstava da bi omogućila oba prijenosa.
Iako smo i zvanično pitali menadžment FACE TV koliko su novca dali za ova dva susreta, odgovor nismo dobili.
Nejasno je zašto se uopšte kriju detalji vezani za prava na prenose utakmica, kada je to javna stvar u svim normalnim zemljama. Nema ništa sporno u tome da utakmicu prenosi i privatna televizija, ali javna uvijek ima prvenstvo u odnosu na privatnu. U ovom slučaju BHT1 u finansijskoj krizi u kojoj se nalazi teško da može parirati konkurenciji. Iako bi to morala. No to su pitanja za one koji vode tu televiziju.
U Velikoj Britaniji, naprimjer, utakmice reprezentacije Engleske obavezno prenosi državni BBC, ali utakmicu je moguće gledati i na nekoliko privatnih televizija, koje u prenosima utakmica vide svoju marketinšku isplativost. Tako je i u skoro svim zemljama svijeta.
Gore od same činjenice da građani nisu u mogućnosti gledati utakmicu reprezentacije na javnoj televiziji je samo to što niko ne osjeća potrebu da da pravi odgovor na pitanje kako je to moguće.
I opet niko neće snositi nikakvu odgovornost.