Austrijska vlada odlučila je zatvoriti sedam džamija i čitav niz imama prognati iz zemje – to bi trebala biti mjera usmjerena protiv “političkog islama”. “Za paralelna društva, politički islam i tendencije radikaliziranja, u našoj zemlji nema mjesta”, rekao je austrijski kancelar Sebastian Kurz kada se zajedno s više ministara pojavio pred novinarima.
Pravna podloga za ovaj korak je zakon o islamu koji je u svom izvornom obliku nastao još 1912. godine i time je najstariji zakon u Europi. “Austrijski model je jedini takav u povijesti”, kaže pravnik i stručnjak za islam Mathias Rohe u razgovoru za DW. “Austrijanci su još prije 100 godina imali jednu relativno homogenu muslimansku zajednicu, tada u Bosni i Hercegovini.” Beč je od 1878. upravljao ovim područjem i već onda je car Franjo Josip I. proklamirao “da svi sinovi ove zemlje uživaju isto pravo prema zakonu, da će svi oni biti zaštićeni u svom životu, u svojoj vjeri i svom posjedu.” A sve priznate crkve i vjerske zajednice su u Austro-ugarskoj monarhiji trebale biti ravnopravne.
Islam s “austrijskim štihom”
2014. je, međutim, vlada u Beču izradila jedan novi zakon o islamu. Ministar unutarnjih poslova je tada bio ambiciozni Sebastian Kurz. Godinu dana kasnije je on stupio na snagu. Ta nova verzija zakona predviđa islam “s austrijskim obilježjem” i trebala bi spriječiti radikaliziranje mladih muslimana. U novom zakonu, između ostalog stoji, da se džamije ne smiju financirati novcem iz inozemstva.
Prilikom predstavljanja novog zakona 2014. Kurz je već naznačio njegov cilj. Radi se o jasnoj poruci, rekao je, “da nije proturječje biti religiozni musliman i ponosni Austrijanac”. Ali i da su državni zakoni iznad vjerskih prava.
Sada bi nakon provjere trebale biti zatvorene džamije bliske Tursko-islamskoj uniji za kulturnu i socijalnu suradnju u Austriji (ATIB). Odlukom je pogođena i jedna džamija desno ekstremnih “Sivih vukova” u Beču koja je nedavno podigla prašinu objavljivanjem insceniranih ratnih akcija s djecom na internetu. Udruga ATIB pod sumnjem je, osim toga, da propagira turski nacionalizam. Prema planovima vlade u Beču, Austriju bi trebalo napustiti oko 60 imama, što je veliki broj kada se uzme u obzir da ih ukupno u zemlji ima oko 260. Prije svega im se predbacuje financiranje iz inozemstva. Njemački pandan ATIB-u, organizacija DITIB, također je zbog toga često na meti kritika.
“Velika skepsa prema islamu”
Za Rohea, pravnika na Sveučilištu u Erlangenu i jednog od vodećih stručnjaka za pravni položaj islama u Njemačkoj i Europi, razvoj u Austriji je zabrinjavajući. Austrija ima od 2015. godine, smatra on, “preoštro pravosuđe koje možda čak i krši konvenciju o ljudskim pravima”. Iza toga, prema njegovom mišljenju, stoji “temeljni politički stav kojega odlikuje velika skepsa prema islamu”.
Ovakav razvoj u Austriji ne može se usporediti, ukazuje, na pravnu situaciju u Njemačkoj jer se u njemačkom pravu, generalno gledano, uvijek polazi od osobnog stava pojedinca i njegovog vjerskog djelovanja. A on se onda može kao pojedinac uključiti u određenu zajednicu. Samo kada je riječ o državnom priznavanju, u što spadaju pitanja financiranja ili sudjelovanju u zatvorskom ili vojnom dušebrižništvu, postoje konkretni propisi. Za to je potrebno da organizacije i zajednice budu priznate kao javne korporacije što nije jednostavno, ali nije ni nemoguće.
Uloga države
Pravnik Rohe upućuje na Ahmadiyyu Muslim Jamaad, prvu islamsku zajednicu koja je priznata kao javna korporacija. “Dakle, to je moguće i u okviru važećeg prava.” Država, kaže, to može pažljivo i prijateljski pratiti, ali, naravno, odmah reagirati na ekstremizam.
On vjeruje da je dosadašnja praksa Njemačke na ovom polju do sada dobra. I u Njemačkoj bi, dodaje, džamije mogle biti zatvorene ako bi se u njima kršili zakoni ili propisi. U Austriji su, međutim, kako mu se čini, “puno velikodušniji” sa zabranama. U Njemačkoj, na primjer, ukazuje, definitivno nije moguće zabraniti financiranje iz inozemstva. Može postojati želja da vjerske zajednice regrutiraju svoje snage u zemlji i da ne žive od “nekog upitnog novca” iz inozemstva, ali se ne može zabraniti suprotno. I to s dobrim razlogom, argumentira on, jer i crkve u Njemačkoj podupiru “paralelne organizacije iz inozemstva”. Ni rimsko-katolička crkva nije, kaže, čisto nacionalna organizacija.
Ko profitira?
Turska je u međuvremenu ove odluke austrijske vlade ocijenila islamofobnim i rasističkim. Austrijski politolog Thomas Schmidinger se boji da bi postupci službenog Beča tijekom perioda u kojemu Turci u dijaspori mogu glasati mogli ići u prilog turskom predsjedniku Erdoganu. A to protivnicima režima u Turskoj neće pomoći, smatra ovaj politolog. On je mišljenja da bi se protiv ekstremizma bilo smislenije boriti obrazovanjem.