Dijaspora u BiH šalje ogroman novac, radi se o milijardama, a tokom prošle godine taj broj je premašio sve dosadašnje.
Naime, kao se navodi u u Godišnjem izvještaju Centralne banke BiH za 2017., u toj godini su doznake iz inozemstva iznosile 2,51 milijardu KM te je u odnosu na prethodnu godinu registrovano povećanje priliva i to za 170,5 milijuna KM (7,2 posto).
Sredstva koja u zemlju ulaze posredstvom doznaka iz inostranstva od 1998. godine se vidi iz sljedeće tabele:
Da li je ovo dobro ili loše
Procjenjuje se da je iznos novčanih doznaka iz dijaspore i dvostruko veći putem “neformalnih” novčanih transfera ili “iz ruke u ruku”, koji nisu registrovani u platnom prometu, i služe uglavnom za plaćanje računa, kupovinu hrane i ostale troškove u domaćinstva, dok se rijtko koriste za ulaganja u neka biznis. U zvanične brojke nisu uključena ni sredstva koja dijaspora u ljetnim danima, tokom boravka u BiH, potroši u našoj zemlji.
Obzirom da sva dosadašnja istraživanja pokazuju da novac koji pristiže iz dijaspore građani u BiH koriste isključivo za puko preživljavanje, dr. Mirzu Emirhafizovića, profesora na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu pitali smo koliko je to zapravo loše po bh. ekonomiju. Kaže da pojedini istraživači koji su analizirali ovu problematiku smatraju da novčane doznake iz inostranstva, koje migranti najčešće šalju svojim srodnicima, imaju i svoju negativnu stranu iz nekoliko razloga. Najprije, jer se tim novcem najvećim dijelom pokrivaju životni troškovi, što znači da se ne radi o ulaganjima u razvojne projekte. Nadalje, novčane doznake mogu destimulativno utjecati na radno sposobne osobe s osiguranim prihodima po toj osnovi, jer zbog niskih zarada i nezadovoljavajućeg tretmana radnika skloniji su neprihvaćanju, odnosno odustajanju od poslova koji se nude na tržištu rada. Profesor Emirhafizović naglašava kako ne treba zaboraviti ni svojevrsnu zavisnost o redovnim prihodima iz inostranstva koji su, u slučaju BiH, u značajnoj mjeri zaslužni za “popravljanje“ socijalne slike njenih stanovnika.
Pored svega navedenog, naglašava, tu su i loš ekonomski ambijent, nestabilna politička situacija, sistemska korupcija i troma administracija koji su djelovali kao snažni repulzivni faktori za mnoge migrante iz BiH koji su bili zainteresirani investirati svoj kapital u BiH.
Reprezentativna tijela-Njemačka, Austrija, Švajcarska
Iseljenici već godinama traže osnivanje Ministarstva za dijasporu kako bi se dijaspora uvezala, ali i kako bi im se omogućilo investiranje u zemlju porijekla. Stvari po ovom pitanju bi se uskoro mogle pomjeriti s mrtve tačke obzirom da je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH krajem prošle godine najavilo uspostavu reprezentativnih tijela u ključnim zemljama prijema iseljenika iz BiH, Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj. Tada je rečeno i da će u prvoj polovini ove godine ovo tijelo će biti uspostavljeno u Njemačkoj, a potom Austriji, dok je Vlada Švajcarske već zaposlila projektno osoblje koje koordinira virualnu platformu iseljeništva iz BiH u Švicarskoj pod nazivom i-platforma.
„Institucionalizirani pristup će, svakako, dati zamah aktiviranju ogromnih razvojnih kapaciteta iseljeništva i olakšati njegov doprinos razvoju ekonomije, posebno lokalnih zajednica porijekla“, rekli su u Ministarstvu.
Armin Alijagić, direktor Nove perspektive koja usko sarađuje sa Svjetskim savezom dijaspore BiH osnivanje reprezentativnih tijela vidi kao izuzetno pozitivan korak za bh ekonomiju.
“To znači da je sama država uvidjela koliko ogroman finansijski kapital ima dijaspora i njihovu zainteresovanost za pokretanje biznisa i povezivanju sa domaćim privrednicima. A sve to u konačnici znači da naši ljudi iz dijaspore u budućnosti ne bi trebali održavati bh. ekonomiju, već je graditi, što treba biti cilj svima u ovoj državi. Upravo su zahvaljujući investicijama iz dijaspore oživljeni Prijedor i okolina, zaposleno je na stotine ljudi, spomenimo i Veliku Kladušu, Semberiju, Popovo polje pored Trebinja“, pojašnjava Aljagić.
BiH polako gubi dio svoje dijaspore
Naši sagovornici upozoravaju na još jedan problem koji nas čeka u skoroj budućnosti, a to je da se krug onih kojima se u BiH pomaže sužava, kompletne porodice posljednjih godina odlaze odavde, najmlađi se sve više osjećaju kao Austrijanci, Nijemci, Šveđani, a manje kao Bosanci i Hercegovci, a značajan dio ljudi koji primaju pomoć u BiH umire. Stoga jačanje veza između BiH i njenog brojnog iseljeništva vide kao izuzetno važno pitanje koje zavređuje veću pažnju i nadležnih institucija i javnosti.