Tamna tvar zapravo je naziv za tvar u svemiru koja niti emitira niti reflektira svjetlo (elektromagnetsko zračenje) i stoga je za nas nevidljiva.
Ako su astronomi sa Sveučilišta u Zaragozi u pravu, naš Sunčev sustav upravo je zahvatila “oluja tamne tvari” koja se kreće brzinom od zapanjujućih 500 kilometara u sekundi, piše Science Alert.
No, kako su naučnici došli do tog zaključka ako je tamnu tvar teško uočiti? Tamna tvar zapravo je naziv za tvar u svemiru koja niti emitira niti reflektira svjetlo (elektromagnetsko zračenje) i stoga je za nas nevidljiva.
Astronomija je postojanje takve materije dokazala posredno, promatranjem učinka tamne tvari na druge, lakše uočljive objekte. Naime, zvijezde u galaksijama okreću se previše brzo s obzirom na svoju masu tako da su znanstvenici zaključili kako u svemiru postoji dodatna, nama nevidljiva tvar. Masa te tamne tvari stvara gravitaciju i na taj način drži zvijezde na okupu da se ne razlete svemirom.
Astronomi mogu, promatrajući brzine objekata u svemiru, odrediti koliko otprilike ima tamne tvari u prostranstvima oko nas. No i dalje žarko žele pronaći način direktne detekcije, tj. neposrednog uočavanja te zanimljive materije.
Znanstvenici sa Sveučilišta u Zaragozi proučavali su podatke koje je poslao satelitski teleskop Gaia i primijetili “zvjezdanu rijeku”, tj. ostatke galaksije koju je davnih godina progutala naša galaksija, Mliječna staza.
Spomenuta rijeka ostataka galaksije, imena S1, upečatljiva je po tome što se naš Sunčev sustav nalazi točno na putu njenih 30.000 zvijezda. Nema razloga za zabrinutost, nijedna od tih zvijezda neće se sudariti s planetima unutar Sunčevog sustava, ali će te zvijezde sa sobom dovući i popratni val tamne tvari.
Astronomi su proučavali različite modele rasprostranjenosti i gustoće tamne tvari u toku S1 i smatraju da mogu predvidjeti efekte tamne tvari za te modele i detektirati ih sa Zemlje.
Vjeruju kako postoji mogućnost da detektorima aksiona uhvate taj tip čestica unutar toka S1 i time potvrde njihovo postojanje. Naime, aksioni su hipotetske čestice koje bi mogle biti glavne sastavnice tamne tvari. Ako postoje, trebale bi biti 500 milijuna puta lakše od elektrona.
Koliko je poznato, stručnjaci koji rade na projektu ADMX (The Axion Dark Matter Experiment) za sada još uvijek nisu uočili aksione u toku S1, no znanstvenici sa Sveučilišta u Zaragozi smatraju kako bi im njihovo istraživanje moglo pomoći i uvećati šanse pronalaska aksiona, hipotetskih čestica, piše Index.hr.