Ivan Del Vechio je smijenjen s mjesta hrvatskog veleposlanika u BiH. To je jedini ispravni i logični epilog blamaže koju je Hrvatskoj nanijelo njegovo pojavljivanje na neustavnoj proslavi Dana Republike Srpske u srijedu 9. siječnja u Banjoj Luci.
“Nisam bio u Banjoj Luci na proslavi Dana Republike Srpske. Doputovao sam tamo tek u 16 i 15, a sve to možete provjeriti”, rekao je hrvatski veleposlaniku u BiH Ivan Del Vechio hrvatskim novinarima nakon što se postavilo pitanje zašto su on i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović sudjelovali na svečanosti na kojoj je posmrtno odlikovan srpski general Slavko Lisica zbog ratnih zločina počinjenih 1991. na području Šibenika.
Del Vechio uvjerava kako nije bio ni na mimohodu, ni na svečanoj akademiji nego samo na unaprijed dogovorenom sastanku s Dodikom. No, postavlja se pitanje – ‘Zašto baš taj dan? Zašto je neizravno sudjelovao u svečanosti koja se smatra neustavnom i na kojoj se veličaju oni koji su u Hrvatskoj osuđeni za ratne zločine na 15 godina zatvora?
Kakvu to igru u BiH igraju dvije ključne osobe – Dragan Čović kao čelni čovjek sestrinske stranke vladajućeg HDZ-a u Hrvatskoj i čiju je svesrdnu podršku uživao na posljednjim izborima u BiH.
Također kakvu igru je to odigrao hrvatski veleposlanik u toj podijeljenoj i zavađenoj državi koja je neprestano na rubu međunacionalnih ekscesa.
I ‘liberalni’ Zagreb okrenuo je leđa pulenima u BiH
Još prije četiri godine Del Vechio je u hercegovačkom portalu kamenjar.com govorio:
“Hrvatska se svojim Ustavom obvezala brinuti o pravima i interesima Hrvata u Bosni i Hercegovini. Hrvatski strateški interes je cjelovita, prosperitetna, sigurna i europska BiH u kojoj su, kako je to i zapisano u Ustavu BiH, sva tri naroda, kao i nacionalne manjine, jednakopravni.”
Je li onda Del Vechiov i Čovićev odlazak u Banja Luku i susret s Miloradom Dodikom, koji ne odustaje od Republike Srpske jer bi bez nje bio nitko i ništa, na tragu iste te brige Hrvata i Hrvatske o hrvatskim interesima u BiH?
Prije četiri godine Del Vechio je govorio:
“Novoizabrana predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović već je u nekoliko navrata vrlo precizno iznijela svoje stavove o cjelovitosti, suverenosti i europskoj perspektivi BiH, kao i o poziciji Hrvata u BiH, koja mora biti u potpunosti konzumirana u skladu s ustavno utvrđenom jednakopravnosti sva tri konstitutivna naroda. Ujedno je najavila da će BiH vjerojatno biti prva strana zemlja koju će posjetiti. To najbolje pokazuje koliko su BiH i Hrvati u njoj visoko na listi njezinih prioriteta”.
Danas ta ista predsjednica Kolinda Grabar Kitarović pere ruke od Del Vechia, a iz njezinog ureda poručuju da “predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije bila upoznata s odlaskom veleposlanika Ivana Del Vechija u Banju Luku.’ Istodobno, oštro je osudila odlikovanje bivšeg oficira JNA Slavka Lisice, koji je u Hrvatskoj pravomoćno osuđen zbog ratnih zločina počinjenih na području Šibenika 1991. godine.
Prije četiri godine Del Vechio je također govorio:
”Ne gledam na Hrvate u BiH kao na dijasporu. Oni su dio hrvatskog nacionalnog korpusa. Istina je da su ‘bogatiji’ od nas drugih jer imaju dvije domovine, ali im je ujedno i odgovornost veća jer moraju doprinositi boljitku i ugledu obiju zemalja.”
No ugledu Hrvatske nimalo nije pridonio sam Del Vechio, kao ni Dragan Čović, iako se obojica deklariraju kao Hrvati koji stoje na braniku hrvatskih interesa u BiH. Del Vechio je bio jedini veleposlanik iz EU koji je došao tog dana u Banja Luku, ali nije bio jedini predstavnik hrvatskog naroda u BiH. Osim Čovića, tu su bili i ministar financija HDZ BiH, pa ministar financija Vjekoslav Bevanda, Davor Čordaš iz HDZ-a BiH, kao i Josip Jerković i ministar pravosuđa Josip Grubeša, obojica članovi HDZ-a BiH.
Zanimljivo je i to da u Banjoj Luci nije bio Željko Komšić, kojeg Čović, kao i većina članova HDZ-a BiH nazivaju izdajicom hrvatskog naroda u BiH, i protiv njega organiziraju protestna okupljanja.
No, vratimo se Del Vechiu. Prema podacima dostupnim na portalu Ministarstva vanjskih poslova RH, rođen je 6. ožujka 1950. u Požegi. Osnovnu i srednju školu završio je u Požegi, a diplomirao je strojarstvo na Fakultetu tehničkih znanosti u Rijeci. Na Ekonomskom fakultetu u Osijeku je magistrirao menagement i radio kao komercijalist u Plamenu iz Požege. U vrijeme socijalizma bio je i prinudni upravitelj u poduzeću Tang iz Nove Gradiške, a onda radio kao profesor u Požegi u tamošnjoj Tehničkoj školi.
U Domovinski rat se uključio odmah na početku, 1991. godine, i to u 123. požeškoj s činom brigadira, a obavljao je i dužnost zapovjednika Zbornog mjesta Požega.
Prvu diplomatsku službu odbo je 1998. kao vojni izaslanik RH u Austriji i Švicarskoj, te vojni savjetnik u Stalnoj misiji RH pri OESS-u u Beču.
U travnju 2001. promaknut je u diplomatsko zvanje veleposlanika, a 12. svibnja 2003. imenovan je za izvanrednog i opunomoćenog veleposlanika RH u Izraelu, a nakon toga 2008. u Poljskoj i zatim u BiH, gdje je od 2013.
Ovako blistavu karijeru uništio je odlaskom na slavlje Milorada Dodika koji je netom prije sastanka s Ivanom Del Vechiom odlikovao ratnog zločinca koji je 1991. ubijao civile po Del Vechiovoj rodnoj Hrvatskoj.
Izvor: Express.hr /Paula Bobanović/