Dragi Tuzlaci. Izvinite što vam moja unutrašnja osjećanja nikada nisu bila razlog za maltretiranje, izrugivanje i diskriminisanje. Izvinite što ste znali da sam iz Bijeljine, Republike Srpske, izbjeglica iz Ilijaša. Izvinite jer vam to nikada nije bio predmet nasilja ili pogrdnih riječi.
Piše: Slobodan Blagovčanin
Izvinite što sam na pitanje za koji svjetski klub navijaš, uvijek govorio za beogradsku Crvenu Zvezdu. Izvinite i što sam nosio obilježja mog najdražeg kluba. Izvinite što sam uvijek navijao i navijaću za reprezantaciju Srbije. Izvinite što sam se uvijek osjećao prijatno u vašem društvu.
Izvinite što smo o svemu mogli razgovarati bez obzira na naše korijene i uvjerenja. Izvinite što sam za ovih 7 godina izgubio pojam o tome ko je ko i šta koga provocira.
Izvinite što ste svi znali da sam Srbin, a niste mi ništa nažao uradili i rekli. Izvinite što vas ništa od ovoga nije isprovociralo da nasrnete na mene, kao što je nasilnik iz klipa nasrnuo na svog sugrađanina. Izvinite što ste bolji od ovakvih (ne)ljudi i što se svakodnevno pitate do kada.
Tužan sam da vidim ovakve nemile scene u našoj državnoj zajednici, zvanoj Bosna i Hercegovina. Tužan sam kada znam da se scena odigrala u Prijedoru, gdje su sunarodnici napadnutog čovjeka proveli dane i noći u logoru Keraterm. Neki se nikada nisu vratili iz logora. Neke nikada nisu pronašli. Tužan sam jer su prije 27 godina u istom ovom gradu, sunarodnici napadnutog čovjeka morali nositi bijele trake. Tužan sam jer su bili obilježeni, baš kao i Jevreji tokom Drugog svjetskog rata. Tužan sam jer se u klipu spominje i ime Milorada Dodika, predstavnika Srba u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Tužan sam jer on neće reagovati.
Posebno sam tužan jer sam jučer primio vijest da su roditelji srednjoškolaca iz Srebrenika odustali od sedmodnevne posjete, učenja i druženja njihove djece sa srednjoškolcima iz Višegrada. Naročito sam tužan, jer su se kulturno zahvalili i rekli da jednostavno imaju previše obaveza – a odlično svi znamo šta je razlog. Razlog su ovakvi neljudi, zbog kojih nijedan roditelj ne želi da dopusti svome djetetu i izloži ga bespotrebnom riziku.
Svakog dana moji vršnjaci odlaze iz ove države. Bez obzira na zastave, obilježja, reprezentacije i klubove koje vole. Danas nas napušta i David Dragićević, po drugi put. I pokojnici nas napuštaju i odlaze. Izvinite Tuzlaci što vam nikad nije palo na pamet da svoju veličinu i ljubav prema državi, entitetu, etniji i naciji pokažete tako što ćete mene poniziti. Izvinite što ste uvijek reagovali na izopštene incidente vaših sunarodnika i tako nas sve učili lekcijama o ljudstvu.