U BiH živi 14 vrsta zmija od toga su samo tri otrovnice a radi se o poskoku, sarganu i balkanskom sarganu, u narodu poznate kao šarke, kaže Akif Smajlović, ekolog iz Zenice, član Ekološkog pokreta Otpor.
Otrovne zmije, objašnjava, imaju karakterističan trouglasti oblik glave a poskok i prepoznatljiv roščić. U neotrovne zmije spadaju bjelouska, smuk….
Poskok voli suša i najčešće brdovita područja. Njegovo tipično stanište je suho, ponegdje kamenito i obraslo niskim grmljem i drvećem, a ponegdje i travom. Suprotno raširenom mišljenju, poskoka se rijetko može naći u golom kamenjaru i njegovo stanište uvijek ima barem nešto biljaka. Šarku nešto češće susrećemo u nižim i vlažnijim područjima
Gdje i kada se trebamo pripaziti
Zmije su, općenito, najaktivnije u proljeće za vrijeme parenja. Suprotno raširenom mišljenju, zmije se ne vole pržiti na suncu. One su, zapravo, zadovoljne temperaturama koje su i ljudima ugodne: od 24°C do 28°C. Prema tome, kada “pripeče zvizdan”, zmija nema!
Kada idemo kroz područje za koje sumnjamo da ima zmija, treba paziti gdje se staje. Naravno, na planinarskim ćete stazama rijetko naći zmije: one osjećaju vibracije koje nastaju hodanjem pa, ako su se i našle na stazi, vrlo brzo nestanu, najčešće i prije nego ih netko zamijeti. Ako zmiju i zamijetite, najbolje ju je zaobići i ne dirati ju. Hvatanje zmije rukom najčešće završava ugrizima, ako je uopće uspijete uhvatiti. Osim toga, sve su naše zmije zaštićene i ne smije ih se uznemiravati, dirati ni ubijati.
Posebno nije pametno, ako se na putu nalazi srušeno deblo, zagaziti izravno preko njega na drugu stanu, ako se druga stana ne vidi – zmije se znaju zavući u procjep između debla i zemlje. Uz to, u područje u kojem sumnjate da ima zmija ne ide se u cipelama za „špicu“ nego u cipelama za planinarenje. Malo je vjerojatno da poskok i riđovka mogu izravnim ugrizom probiti i modnu cipelu, ali zašto riskirati?
Ako smo u rijeci ili jezeru, bezbrižno plivamo i uopće ne mislimo za zmije! Jer, u rijeci i jezeru najčešće možemo naći bjeloušku ili ribaricu, a obje su potpuno bezopasne, osim ako niste prava riba (dakle, ne po horoskopu). Ne grizu čak ni ako ih se uzme u ruku. Doduše, oprezni morate biti dok ste na obali, jer uz obalu, u ovisnosti o tome gdje je rijeka ili jezero, zna biti i otrovnica.
Ugrizla vas je zmija – šta učiniti
Opasni su samo ugrizi zmija otrovnica. Poskok je jako otrovan i poneki ugriz, posebice ako se ne liječi, znade završiti i smrću. Otrovi naših zmija uglavnom su hemotoksični – izravno razaraju tkiva i izazivaju poremećaje u krvnom optoku. Prvi simptomi nakon ugriza su bol od uboda zuba i oticanje. Ono se ubrzano šiti od mjesta ugriza te može zahvatiti čitavu ruku ili nogu. Kasnije dolaze krvni podljevi, nesvjestica, povraćanje, a ponekada i “žmarci” na mjestima udaljenim od ugriza. Ako se ubrzo nakon ugriza javi nesvjestica, ubrzan rad srca, oticanje usnica, područja oko očiju ili čak gušenje ugriženog treba odmah prebaciti liječniku, po mogućnosti u najbližu bolnicu. Zapravo, mnogi se znanstvenici i liječnici slažu da prava opasnost zmijskog otrova leži u njegovoj alergenosti. Alergijska reakcija može čovjeka usmrtiti brže nego sama toksičnost. Statistički, oko 1/3 ugriza otrovnica su takozvani suhi ugrizi, to jest otrovnice ne ubrizgaju otrov. Znat ćete po oteklini. Ako do nje dođe ranu zamotajte u prvi zavoj i pravac doktor, piše Ordinacija.
Često se može pročitati da ranu treba zarezati i isisati. Potpuno krivo! Zarezivanjem se samo pogoršava stanje. Ranu možete eventualno podvezati kako biste spriječili širenje otrova u tijelo, ali ono mora biti izvedeno tako da ne ometa optok krvi, a sprječava, barem djelomično, kretanje otrova. Teško ga je dobro izvesti pa se ne preporuča. Alkohol širi krvne žile i samo ubrzavanja širenje otrova. Ne pijte nikakav alkohol nakon zmijskog ugriza, čak ni za hrabrost!
Što se tiče brzine reakcije na ugriz otrovnice, ključna riječ je “brzo”. Čak i ugriz vrlo otrovne zmije, kakvih u Europi nema, može se preživjeti uz adekvatnu liječničku njegu s relativno malo posljedica.