Obućarska radnja “Talić” na sarajevskoj Bašačaršiji postoji od 1939. godine, a danas je jedna od nekoliko takvih radnji koje odolijevaju izumiranju zanata pod najezdom serijske proizvodnje.
Radnja je do sada promijenila tri lokacije. Prvobitno je bila na početku ulice Sarači, potom je 39 godina bila nešto niže u istoj ulici, a od 1986. godine je u ulici Veliki ćurčiluk.
Vlasnik Adnan Talić iz Sarajeva, diplomirani ekonomista, naslijedio je radnju od oca koji je utemeljio radnju i od te godine nikada nije mijenjala namjenu te je još uvijek obućarsko-zanatska radnja.
Kao dječak Adnan Talić izgubio je oca, a budući da ima četvoricu braće radnju je naslijedio kao najmlađi. Iako je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, kaže da se nikada nije pokajao zbog odluke da se bavi obućarskim zanatom.
„Kada kažem da se nisam pokajao ne mislim samo na materijalnu stranu. To je bila jedna lijepa priča koju je bilo šteta ugasiti. Ovo je posao koji vas neće obogatiti, ali vas zasigurno neće ni ostaviti gladnim. Ako to prihvatite kao logiku života onda ćete biti zadovoljni“, ispričao je u razgovoru za Agenciju FENA obućar Talić.
Kaže da je imao priliku da uči mlade ljude ovom zanatu, a od starijih majstora koji su dolazili u dućan i sam je učio. Najmanje je desetak mladih koji su izučili ovaj zanat i koji mogu biti majstori obućari.
U ovoj obućarskoj radnji prioritet je izrada obuće po narudžbi, a ranije su se izrađivale i serije cipela, ali s obzirom na nekontrolirani uvoz i ponudu jeftinih cipela na svakom koraku, cipela izrađena po narudžbi, koja uvijek ima veću cijenu, je zapostavljena.
„Dobar kvalitet ne može se ponuditi sa slabim materijalom, tradicionalno se u obućarskim radnjama korite materijali iz Italije i oni su skuplji. Međutim, danas najviše radimo usluge kao što su sitne popravke, izrada pertli, ukrasnih stvari za cipele i sve ono što prati obuću“, dodaje Talić.
Naglašava da je ova radnja bila poznata i po izrdi muše obuće, jer jedno vrijeme se nosila muška cipela s visokom petom koja se tu izrađivala, a nekada se samo izrađivala ženska obuća te Talić kaže da obućarski posao diktira moda i radi se ono što tržište zahtijeva.
U nastavku razgovora za Fenu obućar Talić kaže da ima i stalne mušterije koje ga redovno posjećuju, a među njima su stranci koji rade u međunarodnim organizacijama.
„Obućari tradicionalno ljeti imaju manje posla jer se nosi laganija obuća koja se ne popravlja, dok je mnogo više posla tokom zime kada se nosi skuplja obuća koju vrijedi popravljati. Kriza se kao i u svakom poslu osjeti“, kaže Talić, posebno ako se uzme u obzir da se sada cipele mogu kupiti za 20 KM onda i nema potrebe ni da popravljate takvu cipelu, a kamoli da naručujete posebno izrađenu obuću.
Izrazio je nadu da će neko od njegove ili djece njegovog brata naslijediti ovu radnju i nastaviti raditi te da se nakon toliko godina radnja neće zatvoriti.
Prema podacima kojima raspolaže Talić u cijelom Sarajevu ima nešto manje od 50 obućara, ali stalni pad broja zanatlija je očigledan.
Iznio je i podatak da u užem jezgru Beograda trenutno nema ni jednog obućara, a taj grad je nekad bio poznat po izradi kvalitetne obuće.
„Uskoro će doći vrijeme da ćemo „lupom“ tražiti nekoga ko će nam pružiti obućarsku ili krojačku uslugu, ali nemam odgovor na pitanje kako spriječiti izumiranje starih zanata jer je to nezaustavljiv proces“, kazao je na kraju razgovora za Fenu poznati sarajevski obućar Adnan Talić.
(Fena)