Milan nije zaboravio sve njene neprospavane noći, ljubav i požrtvovanost koju mu je pružala tokom svih godina odrastanja u teškom vremenu i zato mu nije ništa teško da učini za ženu koja mu je podarila život.
Naš čovjek može lako da obiđe čitav svijet, ali ono što je sigurno jeste činjenica da nikad ne zaboravlja vatru u roditeljskoj kući, toplinu doma i majčino krilo. Ruža Stjepanović iz Konjevića kod Čačka prije 18 godina sina Milana ispratila je u bijeli svijet, ali uvijek ga je željno iščekivala iako je znala da iz daljine ne može doći uvijek kad bi to ona poželjela.
Međutim, svu muku i samoću ove starice platio je jedan neočikavani gest, jer je za njen osamdeseti rođendan, Milan prešao čak 2.500 kilometara kako bi obradovao staru majku.
– Kad sam ga vidjela da stoji prvo nisam vjerovala, jer sam pomislila da mi se od moje silne želje da ga vidim – pričinjava. Ali, poslije sam shavtila da je moj sin došao i suze su same navirale na obraze. Moje emocije mogu da razumiju samo roditelji čija su djeca daleko, jer samo oni znaju koliko je tu sakriveno boli, tuge i iščekivanja u svakom danu – rekla je baka Ruža za Glas zapadne Srbije.
Milan nije zaboravio sve njene neprospavane noći, ljubav i požrtvovanost koju mu je pružala tokom svih godina odrastanja u teškom vremenu i zato mu nije ništa teško da učini za ženu koja mu je podarila život.
– Ona me ja vaspitala, uvijek bila tu i stub cijele porodice. Zaslužila je mnogo više, a ovaj put od dvije i po hiljade kilometara na njen rođendan je samo mali djelić. Ni ja nisam mogao da sakrijem suze kad je na proslavi počela pjesma “Raširi ruke majko stara, ja ću ti doći kad dođe maj”. To je pjesma koja sve nas koji radimo u bijelom svijetu mnogo pogađa – rekao je Milan.
Ovaj Čačanin kaže da ništa ne može zamijeniti njegove rodne Konjeviće, kroz koje protiču dvije rijeke i da će se kroz deset godina zauvijek vratiti u svoju domovinu, u Srbiju.