U Centralnom dnevnika Senad Hadžifejzović je razgovarao sa dr. Semirom Osmanagićem, osnivačem Fondacije ‘Arheološki park Bosanska piramida Sunca’ u Visokom. Razgovarali su o mnogim stvarima, ali i o koronovirusu (COVID-19), što je izazvalo brojne reakcije. Svoj sud dao je i banjalučki novinar i kolumnista Dragan Bursać.
Piše: Dragan Bursać (Buka)
Profesori Britanskog kraljevskog instituta su jednostavno utvrdili da položaj stranica brda nije 45 stepeni, kako tvrdi Osmanagić, nego 26, te da se stijene koje su pronađene na obroncima formiraju prirodnim putem. Čudesna tvar koja veže stijene nije cement, kako tvrdi Osmanagić, nego meki kreč.
I na kraju, najluđe od svega je što volonteri u suštini sami ‘buše’ tunele, pa prema tome ne otkrivaju već postojeće i cijeli slučaj dovode pod veliki sigurnosni upitnik, jer postoji mogućnost da se sve uruši i neko nastrada.
Da se ne lažemo, znali smo svi mi (bar onaj dio koji među ušima ima nešto osim vakuuma) da je Osmanagić obični šarlatan. Znali smo i da je prije Semira bilo Semira. Sjetimo se samo ingeniozne ideje meksičkog ,,istoričara” Roberta de Salinasa Prajsa po kojoj je drevna Troja smještena u širem prostoru hercegovačke Gabele. Osamdesetih godina prošlog vijeka smo se hranili tom ublehom.
Hranili smo se mi i idejama da je Jugoslavija ,,treća vojna sila u Evropi“, da imamo najbrže rijeke, najčistija jezera, najveća rudna bogatstva. Hranili se i znali da je to zapravo šećerna vuna koja nestaje na našim nepcima interesovanja.
Tako nekako bi i sa Osmanagićem. Dođe čovjek iz Amerike, a odakle bi drugo, reče da je piramidolog i da ima novaca. Reče da je Visoko kolijevka svjetske civilizacije, a brda iznad njega da su zapravo piramide. I čaršija bosanska, kakva jeste, odmah bi ismijala takve začudne hipoteze, ali ima nešto u našem narodu, neki duh fatalizma i dokoličarenja koji veli: ,,Pusti ga, majke ti, da vidimo šta će izburgijati. Ako ništa ne uradi i jest budala, ako pak nešto pronađe, eto nama sreće.“
I nije da nije profitiralo Visoko: od izrade suvenira, dakako svih mogućih i nemogućih, samo da su piramidalni, do lokalnih doskočica lijepljenih najčešće na čaše sa sloganom – Jebo zemlju koja piramide nema! Ramiz je preko noćo postao Ramzes, a nemali broj familija je svoje ime i porijeklo ,,pronašlo“ u drevnim faraonskim lozama.
Zajebancija je bila kompletna, do kraja izvedena i izrežirana. Kao što rekoh, ponešto se i zaradilo. Počele su da stižu grupe bjelosvjetskih teoretičara zavjere, začudnika svih vrsta, od lovaca na NLO, do lovaca na pretpotopne civilizacije, Atlantidu, lovaca na raznorazna energetska polja, iscjelitelja i onih iscijeljenju potrebitih… Uglavnom, šarolik je to bio kontingent onih koji baš ne mare za realnost u kojoj žive i traže nešto posve drugo. Ali veliku je grešku napravila BiH politika, koja se distancirala od Osmanagićevih ,,istraživanja“. Osim, naravno, Sulje Tihića, koji se prvi fotkao ispred priramide Sunca, ili bješe Mjeseca, svejedno je. Za njim je arheološku hrabrost pokazao i Haris Silajdžić, čija se posjeta piramidi Sunca završila izjavom da “intuitivno osjeća da ovdje jesu piramide”. Mada Haris i intuicija ne idu u istu rečenicu, ali hajde de.
Kažem, država je napravila grešku što više nije podržala izgradnju ovakvog jednog zabavnog parka za odrasle sa jače izraženom maštom. Da se razumijemo, diljem svijeta postoje raznorazne kvaziarheološke i ine lokacije, na koje dolaze teoretičari zavjere i na kojima kao alternativni, ali opet legitimni turisti ostavljaju grdne pare. Od ,,Rozvela“ u SAD-u do ,,Ararata“ i potrage za Nojevom arkom u Turskoj. Trebalo je te ljude napojiti, nahraniti, suvenir im prodati.
Zašto su nam ukinuli piramide?
I opet se vraćamo na naš mentalitet. Iako smo svi mi pomalo Semiri Osmanagići, iako u nama čuči onaj vječni brigadir koji gura tačke na pruzi Brčko – Banovići, samo se poneki od nas odvažio da burgija tunele u bestragiji iznad Visokog. I taj poneki, vidi mu se na licu, ima istu onu opijenost koju su imali očevi i majke naše, dok su gledali sletove, dok su se u transu ljuljali uz ,,Računajte na nas“ , dok su supijani na teferičima uzvikivali revolucionarne parole, dok su se klanjali podno Titove fotografije i petokrake crvene… Dok su u sukrvici okupani infantilno pitali – Ko nas zavadi?….Prevareni.
Ti isti prevareni, i u slučaju ,,Osmanagić i piramide“, opet su jedini prevareni. Zašto? Pa zato što samo oni imaju tu moć da do kraja vjeruju. U bratstvo i jedinstvo, u postojanje ,,raje „ i ,,papaka“, u istinsku borbu između Zlaje i Mile, u mir, toleranciju, nadu da je BiH država… Prevareni.
Ostatak kibicera sa strane naslađuje se nad rasijanim pogledima prevarenih, dok gledaju dokumentarac Nacionalne Geografije.
Izgleda da su trebali doći britanski naučnici da objasne kako je sve prevara. Bolje bi bilo da nisu ni dolazili. Jer naš čovjek, naše bravče, naše živinče, pokazala je istorijska nauka, mnogo bolje živi i funkcioniše u stanju permanentne prevare. Jednom, kad se koprena mistike skloni, naš čovjek ne voli gledati realnosti u oči. Jednakao kao kakav ludi ufolog iz Novog Meksika. I onda čeka da se pojavi novi Salinas Prajs, Semir Osmanagić, Josip Broz, Milorad Dodik, Zlatko Lagumdžija, koji će ga sa svojim haberima povesti u bolju i još maštovitiju SF budućnost. Budućnost u kojoj BiH pliva na beskonačnim rezervama nafte, rudama kobalta, platine i zlata, budućnost u kojoj u BiH ulažu najveće svjetske industrijske kompanije…
Problem ili sreća je u tome što su naši ljudi po pravilu veći Semiri Osmanagići od samog Semira. Jer oni, realnosti uz vjetar, još uvijek vjeruju da bi se mogla naći kakva piramida. Semir, sa druge strane, zna da od te rabote nema ništa.