Jedan od tradicionalnih zanata koji nestaje je užarski, a na Baščaršiji je još samo jedna radnja u kojoj se izrađuju užad, ljuljaške, ležaljke…
“Ovim zanatom se bavim pune 43 godine. Još kao dijete motao sam se djedu i ocu oko nogu i smetao im”, kazao je u razgovoru za Fenu jedini užar u Sarajevu Džemal Kurahović.
U njegov “vakat”, kako kaže, na sve strane se moglo čuti kuckanje kandžija i limara.
“Prije su i komšije bile drugačije. Znalo se vrijeme kad se radi, kada se pije kahva. Bila je milina proći Čaršijom. Sada, kako je vrijeme došlo, i Baščaršija će nestati”, rezignirano kaže Kurahović.
Sa sjetom ističe da je prije rata imao 15 radnika i nije mogao stići udovoljiti svim mušterijama.
Materijal nabavlja iz Srbije. A i kad ga nabavi, kaže nema kome prodati proizvode.
“Vodiči turistima pokazuju radnje s kineskom robom, a ne dovode ih kod nas. U Općini Stari Grad su mi rekli da promijenim djelatnost. Toliko o brizi vlasti za stare zanate”, objasnio je.
Danas u svojoj maloj radnji na Baščaršiji pravi ulare za konje, povoce za pse, paravane, korpe za cvijeće, otirače, ljuljaške, ali kako kaža sve je to zamijenila roba iz Kine.
Njegova tri sina su izučila zanat za užara, ali nijedan ne želi da se bavi ovom poslom, jer nema perspektivu.
S njim nestat će i užari.
(Fena)