Stvari su jednostavne – Zapad traži da vlada bude “prozapadna”, a Putin mu je bez uvijanja poručio kako bi volio da u njoj budu ljudi “skloni produbljavanju odnosa s Rusijom”
Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić konačno je stjeran u kut. I iz Washingtona i Bruxellesa te i iz Moskve jasno mu je poručeno – “biraj stranu”, nema više izmotavanja. No, Vučić ne bi bio virtuoz političkog šibicarenja i izigravanja mučeništva da ne pokušava ponovno otegnuti odluku koliko god može.
Isposlovao si je možda ključnih 60 dana vremena da konačno presiječe. Naime, s američkim demokratskim senatorom iz Connecticuta Chrisom Murphyjem, Vučić je, kako je sam kazao, dogovorio “jedan specifični projekt” koji će ispuniti u roku od dva mjeseca, piše Jutarnji.
– Nazovi me nakon 60 dana i provjeri jesam li uradio onako kako smo se dogovorili”, prepričao je Vučić svojoj javnosti taj dogovor. Iako je kazao da se ne radi o uvođenju sankcija Rusiji, odnosno “konačnom odabiru stoga sijena”, po Beogradu se govori da se ne radi ni o čemu drugom. Naime, delegacija iz Washingtona, za koju beogradski analitičar Andrej Ivanji kaže da su Vučiću “izgledali poput tri jahača Apokalipse”, koja mu je nedavno došla u Beograd, poručila mu je samo jedno – nema više izmotavanja, došlo je vrijeme “ili – ili”, ali stigao je odmah udarac iz Moskve, kada mu je Putin poručio kako je odmetnute paradržavne tvorevine u Ukrajini priznao prema “špranci Kosova”, što je izazvalo šok u većinskoj proruskoj javnosti u Srbiji.
Smatra se kako je to bila poruka Vučiću da će mu Rusija prestati biti podrška u vezi Kosova ako joj okrene leđa, a čak su se pojavila i nagađanja, kako piše poznati srbijanski analitičar Boško Jakšić, da bi Rusija bila spremna i na priznavanje Kosova u zamjenu za ublažavanje zapadnih sankcija, ali dojam je da je to više dodatni pritisak na Vučića da dvaput razmisli prije nego što ga se odrekne. No, Vučić je ušao u “sudačku nadoknadu”, kada će morati donijeti odluke koje će definirati poziciju Srbije u budućnosti – pragmatično se okrenuti Zapadu i osjetiti “Putinov bijes” (kakav god bio i što god to značilo) ili ipak ostati vjeran “bratskoj” Rusiji i riskirati da se nađe u izolaciji od Europe. Analitičar Zoran Kusovac kaže nam kako Vučiću u ovom trenutku nije lako, jer nema prirodnog saveznika.
– Previše kalkulacija i sjedenje na više stolaca dovelo je do toga da se ni unutra ni vani on ne može ni na koga osloniti, kaže Kusovac, koji smatra da će “svaka odluka koju donese, za njega biti skupa”. Za njega je rizično i jedno i drugo, kaže Kusovac. Naime, on je prema mišljenju Kusovca, sebi dao taj rok od 60 dana, računajući da će za to vrijeme srbijanska javnost to već zaboraviti (Amerikanci sigurno neće), jer je već dokazala kako ima “kratko pamćenje”, s obzirom na to da se u Srbiji, nastavlja Kusovac, politika doživljava kratkoročno, i nitko ne zna definirati dugoročnu strategiju, te se Vučić stoga i našao u ovoj nezahvalnoj situaciji.
Tu je pitanje nastavljanja svog “europskog puta”, jer iz Bruxellesa mu je poručeno kako nema ništa od nastavka pregovora, koji su ionako već skoro dvije godine na reanimacijskim aparatima, ako Beograd ne bude slijedio dogovorenu zajedničku europsku politiku sankcija i osude ruske agresije. Tu je i sklapanje nove srbijanske vlade, čije formiranje Vučić također nastoji razvući kao žvakaću gumu.
Stvari su jednostavne – Zapad traži da vlada bude “prozapadna”, a Putin mu je bez uvijanja poručio kako bi volio da u njoj budu ljudi “skloni produbljavanju odnosa s Rusijom”. Vučić je čak odgodio i svoja omiljena dramatična i “povijesna” obraćanja javnosti, jer sada ide u Berlin, na vjerojatno dodatno “sapunanje glave”, jer mu je nedavno njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock (Ivanji, kaže da je ona – Vučićev Mefisto) dala rok za odluku, a sada se očekuje njegov odgovor. Dakle, on zna što od njega očekuju i jedni i drugi.
No, on se nada da će u sljedeća dva mjeseca stvari s Putinovom pozicijom i ukrajinskim ratom biti jasnije, i sve će ovisti o “ruskoj ratnoj (ne)sreći” – pa će mu to olakšati izbor i oko sankcija i oko sastavljanja vlade. Naime, on čak do kraja kolovoza s tim može odugovlačiti, a pitanje je hoće li Ivica Dačić i Aleksandar Vulin ostati u njoj (Moskva je tu izričita), ili će se u njoj zadržati Nebojša Stefanović, koji nije neka “cvečka” ali se smatra američkim pijunom u Beogradu, ili će ići probati s oporbenim, i do nedavno proglašavanim od njegovih medija izdajnikom i kriminalcem – Draganom Đilasom.
Trenutačno se najviše kalkulira s proorbanovskim Savezom vojvođanskih Mađara. Kako kaže Andrej Ivanji – Srbija je između istočnog čekića i zapadnog nakovnja. On kaže kako se Vučić osjeća poput Goetheova Fausta – dvije duše u jednim grudima, jedna zaljubljena u Putina, druga pragmatično-zapadna, rado bi se razdvojile”. No, Kusovac tvrdi da je Vučić u vreći “brokava” jer mu je ipak jasno kako s Rusijom nema veliku perspektivu, da će, koliko god nevoljko, ipak morati popustiti Zapadu.
No, uza sve to, mora voditi računa o tome da mu je dominanti dio javnosti vrlo antizapadno i iracionalno rusofilski raspoložen, čemu je teško parirati. Podsjetimo da se 45 posto Srba nedavno prema anketama izjasnilo protiv ulaska u EU. Vučić je svjestan da je što god izabrao – na gubitku – ili će ostati bez dotoka ogromnih sredstava iz Bruxellesa (mogu mu i obustaviti naftu preko Jadranskog naftovoda), ili će dovesti u pitanje jeftini ruski plin i ispomoć oko Kosova. Nešto će morati žrtvovati.