Suzdržanost i učtiva distanca Šveđana može da bude bolna za našu južnjačku spontanost i susretljivost, ali sama pomisao da ti daju ista prava kao i sebi stvara lijep osjećaj i spoznaju šta znači istinski civilizacijski razvoj i ono šta su gospoda u duši
Piše: Vasvija Dedić-Bačevac (MojaBiH)
Šveđani prema nekim svjetskim statistikama idu najmanje u crkvu, ali prema dobro poznatom moralno-etičkom kodeksu su najveći vjernici. Oni su vjernici u duši, njima ne trebaju ni bogomolje ni sveštena lica da ih uče da trebaju biti pošteni i odgovorni članovi zajednice.
GOSPODA U DUŠI
Oni prakticiraju moralno-etičke kodekse u odnosima prema sebi i drugima, prema domaćinstvu, radu, državi. Oni preziru mito i korupciju i trude se da žive i rade pošteno.
Šveđani nisu anđeli! To nisu anđeli i njihova suzdržanost i učtiva distanca može da bude bolna za našu južnjačku spontanost i susretljivost, ali sama pomisao da te neće ničim ugroziti i da ti daju ista prava kao i sebi stvara jedan lijep osjećaj i spoznaju šta znači istinski civilizacijski razvoj i ono šta su gospoda u duši.
Nigdje na svijetu nema toliko takozvanih Fondova, tj. dobrotvornih novčanih fondova koje su osnovali bogati pojedinci da bi pomogli one kojima je potrebna pomoć. Ta novčana pomoć može da bude za različite grupacije nepoznatih studenata, majki, bolesnih lica, djece kojima će upravo taj bogati Šveđanin, Šveđanka ili švedska porodica pomoći, a da se nikada nisu sreli, ni kafu popili. Jedna od tih fondacija je Nobelova nagrada, naučnika i istraživača Alfreda Nobela. To je taj socijaLdemokratski duh, duboko usađen u nordijskim ljudima, da ako ja imam, trebam misliti da postoje i oni kojima je potrebna pomoć.
Često se ima osjećaj u Skandinaviji da je sramota previše imati, a pogotovo prkositi drugima svojim bogatstvom. Tu je i nastalo ono zlatno pravilo “lagom”, koji mi nazivamo zlatna sredina. Osrednjost bi, zapravo, u pravom smislu riječi značila ravnomjerna raspodjela dobra i svih blagodeti jednog društva. Zaista, kad se udubimo u psihologiju društva koje se uspelo na sami vrh najboljih zemalja svijeta, vidimo da je ta zlatna formula uspjeha zapravo čovjek koji se okrenuo radu, poštenju, kolektivnom uspjehu i dobrobiti zajednice u kojoj živi. Društvo u kojem nema plavih koverti, podmićivanja, upisivanja na fakultete preko veze, potkupljivanja policije, sudaca i sudova. Sve je tu očišćeno od društveno-političke prljavštine i najbolji instrumenti koji su ovdje svetinja su rad i odgovornost. Svaki policajac je ovdje gospodin ili gospođa koja čuva javni red i mir, koji će ti prići kao građaninu vrijednom poštovanja i tražiti da poštuješ red i zakon. Ako to ne radiš, bio ti kralj, političar ili običan građanin snosiš zakonske konsekvence.
KOJI SU REZULTATI TAKVIH ODNOSA?
Švedska i Šveđani su u svim kontekstima i relacijama gdje se govori o dobru i uspjehu. Oni su ti koji danas prodaju znanje i tehnologije na svjetskom tržištu. Oni su ti koji sve što naprave suhog zlata vrijedi, jer su stvorili uslove i plodno tlo da se razvija, njeguje i čuva znanje, i moralno-etički kodeksi demokratskog i poslovnog ponašanja.
PACEMAKERN I IMPLANTATI
Švedski izumi-patenti su ti koji su promijenili svijet. Ako samo navedemo pacemakern i zubni implantant – šta reći više. Pacemakern spašava svake godine milione života od smrti. Otkriće implantanta je također donijelo nezamislive poduhvate u stomatologiji. Revolucionarna otkrića u zdravstvu, da ne spominjemo tehnički i tehnološki razvoj i sve što ova država ima.
I nisu samo ta otkrića kruna švedskog zdravstva već odnos prema pacijentu u kojem osjećaš da su oko tebe liječnici koji se zaista drže etike i Hipokratove zakletve, i da je zdravstvena zaštita dobra i kvalitetna.
Mogli bi napisati jednu a i nekoliko knjiga o dobrobitima i svim uspjesima jedne države koja ima čvrstu konstrukciju sagrađenu na zdravim osnovama, i svemu što može samo impresionirati u svjetskim razmjerama dobrim rezultatima i produktivnošću. Švedska je država sa bajkovitim mogućnostima za rađanje i podizanje djece. Porodiljsko je 480 dana, i u to je uključeno da i očevi mogu jedan period biti uz svoje dijete.
Švedska je iznjedrila jednu od najvećih i najoriginalnijih dječijih spisateljica, neponovljivu Astrid Lindgren, koja će svojim bogatim i osebujnim opusom razvijati maštu djece širom svijeta. Njena “Pipi Duga Čarapa” je remek djelo dječije književnosti i zauvijek će upisivati njenu autoricu u svjetski vrh dječijeg stvaralaštva.
Ima tu puno umjetničkih i naučnih velikana koji su svojim djelima učinili ovu zemlju jednom od najprestižnijih i najatraktivnijih. Nemoguće je zaobići i svjetsku muzičku scenu na kojoj je i te kako prisutna švedska muzička produkcija. Umjetnici kao što su ABBA, Ace of Base, Roxette, Avicci, Robyn, Swedish House Mafia… su najbolji primjer globalnog uspjeha švedskih umjetnika, a tu su i muzički producenti poput Maxa Martina koji prave muziku za najveće muzičke zvijezde. Muzička branša i produkcija donose nekoliko milijardi zarade švedskoj državi.
Čovjek ne može da ne izrazi divljenje prema državi i narodu koji su sinonim za namještaj koji sam sklapaš i montiraš, za inovacije, proizvodnju željeza i čelika, fantastičnu preradu smeća… Državu u kojoj se izdvaja pozamašna suma novca na naučna istraživanja i patente.
Iako je to država zlatne sredine, uspjesi onih koji dosegnu zvijezde su zaista planeterni. Onima koji dosegnu zvijezde zauvijek sija holivudski sjaj i mjesto u historiji onih koji su mijenjali svijet nabolje. O skandinavskim ljepoticama ne treba puno ni govoriti jer njihova ljepota je zasjenila i sam Hollywood, u kojem su plavokose dive ostvarile takve uloge da su ušle u historiju najboljih ikad napravljenih filmova. Sjetimo se samo Kazablanke sa Ingrid Bergman, koji se smatra jednim od tri najbolja filma svih vremena. U toj plejadi je i Anita Ekber, ljepotica rođena u Malmöu, koja je u Felinijevoj Dolce viti pokazala svu raskoš ljepote nordijskih žena.
Švedska je zemlja dugih i hladnih zima, tisuća plavih jezera i gustih šuma, zemlja opore ljepote Sjevera u kojoj se uvijek teži boljem i kvalitetnijem. Država u kojoj je sveprisutna briga o čovjeku, o svim njenim građanima, koji je gledaju i doživljavaju kao Dom naroda, kao svoje vlastito domaćinstvo, koje treba čuvati i podizati. Dom i narod u simbiozi. Država i narod kao jedna cjelina u kojoj se svi osjećaju lijepo i sigurno. Država koja stvara i gradi sve što je potrebno za jedan lijep i udoban život, život u kojem se njeguju poštenje i odgovornost kao nešto elementarno i egzistencijalno, nešto bez čega nema napretka.
Ovo je samo jedan mali djelić perspektive i slike države koja ima dva najveća kapitala: svoje građane i znanje, a to su uvijek bile i biće najveće vrijednosti jedne društvene zajednice.
Učimo od Švedske, od države koja je pokazala i dokazala da se radom, poštenjem, odgovornošću i poštovanjem zakona može ući u društvo najuglednijih zemalja svijeta.
Vasvija Dedić Bačevac rođena je u Banjoj Luci 16. juna 1962. godine. Završila je studij južnoslavenske književnosti i jezika na Pedagoškoj akademiji u Banjoj Luci i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Još od mladalačkih dana, djeluje na afirmaciji književne riječi. Osamdesetih godina aktivno učestvuje u radu Književne omladine grada Banje Luke, i u jednom periodu bila je i predsjednik te organizacije, kao i voditelj Književnog kluba ’82, koji je okupljao i predstavljao književne stvaraoce i umjetnike iz različitih oblasti. Za roman “Koferaši” nagrađena je kao najbolji i najčitaniji pisac u Skandinaviji. Knjiga priča: “U predvorju raja” i roman “Vesna, bogumilska kći” dobili su nagradu Savjeta za kulturu u Švedskoj (Kulturrådet). Uvrštena je u u dvije antologije: Svjetionici (2016.), antologija i monografija umjetnika Bosne i Hercegovine iz dijaspore i dvojezična antologija Banjalučki rukopisi, 2018. Živi i radi u gradu Malmöu.