– Berači traže dnevnicu 50-60 maraka i opet ih je teško naći. Neće narod da radi, to je prava istina – kaže Čolić za Dnevni avaz.
Voćari u Gradačcu našli su se u velikom problemu, jer su šljive rodile, a berača nema. I pored toga što za dan branja nude dnevnicu od 50 do 60 maraka, šljive jednostavno nema ko brati. Jedan od najvećih proizvođača šljive na području Gradačca Raif Čolić kaže da je došlo čudno vrijeme.
– Lani sam za kilogram industrijske šljive dobivao 1,10 KM, a ove godine je to dvostruko manje. Sve je poskupjelo u proizvodnji ovog važnog voća koje mi zovemo „plavo zlato“, od obrade zemlje, okopavanja i đubrenja stabala, prskanja protiv štetočina, do branja koje je postalo problem, jer berači traže dnevnicu 50-60 maraka i opet ih je teško naći. Neće narod da radi, to je prava istina – kaže Čolić za Dnevni avaz.
Napominje da je dobro što su se javljali oni koji su šljive po bagatelnim cijenama otkupljivali, inače bi istruhnule ili na grani ili na zemlji.
Za vlasnike šljivika najbolja solucija u ovakvoj situaciji, govori Čolić, bila je da se šljiva suši, jer kilogram suhe šljive košta osam maraka. Međutim, u selima nema prave sušnice. Imaju po jedna ili dvije mini sušnice, kao što je slučaj u Malešićima.
Ibrahim Iljazović sačuvao je jednu malu, suši šljive i ostalo voće, ali ni on ne može udovoljiti svima koji bi kod njega sušili šljive.