Odluka Zaklade Otvoreno društvo (OSF) da prekine velik dio svojih europskih operacija iznenadila je mnoge – uključujući i mnoge neprijatelje njezina osnivača Georgea Sorosa, piše Politico.
Povijesno gledano, nijedna druga zaklada nije učinila više za izgradnju i podršku europskog civilnog društva. Nakon što je u početku poticala disidente iza željezne zavjese, uključujući Sorosevu rodnu zemlju Mađarsku — danas je teško pronaći dobro uspostavljenu neprofitnu organizaciju (ili inicijativu od javnog interesa) koja djeluje diljem Europske unije, a koja nije u nekom trenutku imala koristi od potpore zaklade.
I upravo ta ukorijenjena, sveprisutna priroda podrške OSF-a civilnom društvu u EU-u, u kombinaciji s njenom golemom sposobnošću financiranja i stručnom potporom, čini ovu iznenadnu odluku o odlasku duboko posljedičnom.
Zbog masivne strukturne prisutnosti OSF-a unutar civilnog društva EU-a – što je ekvivalentno približno jednoj osmini od 1,5 milijardi eura koje se distribuira svake godine – njeno povlačenje prijeti opstanku brojnih neprofitnih organizacija, od kojih mnoge djeluju kao demokratsko nadzorno tijelo…
A zbog nedostatka alternativnog financiranja, među onima koji su najviše izloženi riziku su nevladine organizacije koje se bave temama povezanima s tehnologijom – od pokušaja suzbijanja štetnih sadržaja na internetu uz pomoć umjetne inteligencije do praćenja nekontroliranog državnog nadzora i upotrebe špijunskog softvera – kao i one usmjerene na vrlo osporavana pitanja poput roda, prava manjina i migranata, kao i rasne pravde.
Gledano iz ove perspektive, Sorosevo povlačenje nije moglo doći u gorem trenutku za europski projekt, s obzirom da ga izazivaju nacionalističke i populističke stranke koje odbacuju temeljne “otvorene” vrijednosti bloka, a one će se uskoro naći oslobođene nadzora koji organizacije koje podržava OSF nastoje provoditi.
Ali ima još toga, budući da bi prazninu koju je ostavilo financiranje OSF-a uskoro mogli popuniti konzervativni i vjerski desničarski donatori. Takvi su se donatori već pojavili, osobito u zemljama poput Poljske i Italije, kako bi podržali organizacije protiv pobačaja i LGBTQ+, a njihovo je davanje pomoći normalizirano. Uoči sljedećih EU izbora u lipnju 2024. sada će im biti lakše zahvaljujući Sorosevom povlačenju.
Zanimljivo je da je jedno od opravdanja zašto je OSF smanjio donacije, tvrdnja da institucije EU-a “već izdvajaju značajna sredstva za ljudska prava, slobodu i pluralizam”. Pa ipak, čini se naivnim vjerovati da će velike količine javnog novca za nevladine organizacije koje se ne sviđaju populistima nastaviti teći bez ometanja, pogotovo jer bi nova politička klima mogla biti bitno drugačija nakon lipnja 2024.
Liberalno orijentirano civilno društvo u EU možda treba privatni novac da bi preživjelo, a loša vijest je da nijedna druga filantropska organizacija nema resurse — ili petlju — da ohrabri europske nevladine organizacije u istoj mjeri, i na pan-EU razini, kao OSF. Ova kvazi-monopolistička pozicija također naglašava nezgodnu istinu: nakon desetljeća gotovo bezuvjetne potpore, neprofitne organizacije iz EU-a dopustile su rast nezdrave ovisnosti, čineći Sorosev odlazak još više zabrinjavajućim.
Naravno, donator uvijek ostaje slobodan preusmjeriti financiranje prema drugim regijama svijeta, no treba se zapitati oslobađa li ga takva sloboda odgovornosti. U konačnici, ovo je gorka pilula za europsko civilno društvo — osobito zato što dolazi nakon trogodišnjeg dugotrajnog restrukturiranja OSF-a, koje se poklopilo s pandemijom Covida-19 i završilo s dugo očekivanom smjenom generacija..
Novi smjer financiranja Zaklade nosi potpis budućeg predsjedatelja Alexandera Sorosa – Georgeova 37-godišnjeg sina – kao i predsjednika OSF-a Lorda Marka Mallocha-Browna, čiji je interes za projekt EU jednak interesu britanskih pristalica ostanka u EU.
Kao što je tipično za filantropiju, treba se zapitati ima li zaokret OSF-a više veze s osobnim preferencijama njegovog novog vodstva nego sa rigoroznom procjenom utemeljenom na dokazima stvarnih opasnosti s kojima se suočava liberalna demokracija EU-a.
Za stotine organizacija i pojedinaca koji se zalažu za društvene promjene, sve je to vrlo neugodno. I što je još gore, ovakvo ponašanje šteti i ugledu filantropije u trenutku kada je njen doprinos najpotrebniji.
Doista, OSF-ovo najavljeno povlačenje ne označava samo kontraintuitivni, gorko-slatki zaključak njegove povijesne uloge u izgradnji paneuropske civilne infrastrukture, to je također i veliki test kredibiliteta i otpornosti europske filantropije dok blok ulazi u izbornu sezonu bez presedana, sa zakazanim glasovanjima u gotovo četvrtini zemalja članica i predstojećim izborima za EU. Najhitnije pitanje sada je: Hoće li drugi uskočiti da popune prazninu?, piše Politico.