Dvadesetsedmogodišnja Lemana Spahić od djetinjstva je bila radoznala, voljela je nauku, na jedan odgovor imala je još 10 pitanja, a radoznalost i ljubav prema novim saznanjima isplatila se na duge staze, jer je postala jedna od najmlađih doktorica iz oblasti genetike i bioinženjeringa u Bosni i Hercegovini.
Kako je kazala u razgovoru za “Nezavisne novine”, rođena je i odrasla u Žepču, a trenutno živi i radi u Kragujevcu, u Srbiji, u Istraživačko-razvojnom centru za bioinženjering, BioIRC.
“Kada bolje razmislim, mislim da je moja strast prema nauci počela još sa nekih pet godina kada sam gledala prvu epizodu svjetski poznate ‘Star Trek’ serije. Tekst uvodne špice sa citatom ‘to boldly go where no man has gone before – hrabro koračati tamo gdje još nijedan čovjek išao nije’ uvijek me tjerao na razmišljanje šta je to van naših spoznaja. Međutim, od tada sam znala da želim da istražujem, da ispitujem nepoznato, da doprinosim razvoju nauke, a da pri svemu tome koristim napredne tehnologije”, priča Lemana i dodaje da joj je majka bila najveća podrška u životu i školovanju.
“Nešto što ja nikada nisam potencirala je to da sam dijete jednog roditelja, najbolje mame na svijetu. I s ponosom mogu reći da je moja mama meni pružila porodicu, ljubav i stabilnost koju neke klasične porodice nažalost nemaju. Sve što jesam danas i sve što ću postati dugujem svojoj majci i vječito ću joj biti zahvalna što je cijelog mog života bila i mama i tata, i oslonac i moj najbolji prijatelj, i vjetar u leđa i najveća podrška. Zajedno sa mojom nenom i daidžom, ona je vjerovala u mene i kada ja prestanem da vjerujem u sebe, i naučila me da se trudom i predanim radom mogu postići svi ciljevi”, kaže s osmijehom Lemana.
Dodaje da je titule bachelora, magistra i doktorice nauka stekla na Internacionalnom Burch Univerzitetu (IBU).
“Generalno, po prirodi sam veliki perfekcionista, tako da sam sva tri ciklusa studija završila sa prosjekom 10, te sam zahvaljujući strasti prema znanju uspjela da steknem i očuvam veoma vrijedna znanja iz anatomije, fiziologije i genetike”, objašnjava Lemana i napominje da je titulu doktorice nauka stekla odbranom doktorske disertacije pod nazivom “Primjena vještačke inteligencije za klasifikaciju poremećaja fetusa koristeći ultrazvučne snimke”.
“Nemoguće je govoriti pobliže o mojoj tezi bez pominjanja velikog naučnika i stručnjaka, inspiracije svim naučnicima svijeta, akademika profesora Asima Kurjaka, koji je osmislio KANET test, na kome se bazira cijela doktorska disertacija. KANET test je trenutno zlatni standard za procjenu rizika od neurorazvojnih poremećaja, baziran u potpunosti na posmatranju pokreta fetusa koristeći 4D ultrazvuk. KANET test je revolucionizirao polje prenatalne dijagnostike i pruža beskrajne mogućnosti u sferi prenatalnih intervencija i prevencije neurorazvojnih poremećaja”, objasnila je Lemana i napomenula da se njena doktorska disertacija bazira na automatizaciji KANET testa u svrhu povećanja njegove dostupnosti širom svijeta.
Dodaje da posebnu zahvalnost, pored profesora Asima Kurjaka, osjeća i prema profesorima Lejli Gurbeti Pokvić i Almiru Badnjeviću, koji su joj uzor i inspiracija.
“Svijet nauke je jako širok pojam. Pretenciozno bi bilo reći da su moji uzori naučnici kojima dugujemo najveća svjetska otkrića poput Tesle, jer je polje nauke kojim se bavim dosta uže, ali zato bih radije da se osvrnem na naučnike u našem bližem okruženju koji su bili i ostat će moja inspiracija, a to su upravo profesor Almir Badnjević, koji je bio prvi koji je prepoznao moju želju i uveo me u svijet biomedicinskog inženjeringa. Pored njega, moja vječita inspiracija je moja mentorica, profesorica Lejla Gurbeta Pokvić, koja je, kako volim reći, ne samo akademska, nego i životna mentorica uz koju sam naučila neke od najvažnijih lekcija. Ona je svojim radom i postignućima jasno pokazala i Bosni i Hercegovini i svijetu da je i te kako moguće biti žena liderica i u isto vrijeme veoma cijenjena i istaknuta naučnica u polju inženjeringa”, objašnjava Lemana.
Dodaje da ju je iznenadila ogromna podrška koju je primila od mnogobrojnih građana u svom rodnom Žepču.
“Iskrena da budem, nisam očekivala da će ova vijest da odjekne ovoliko koliko jeste, te da će ovoliko ljudi širom BiH da bude sretno zbog mene. Moram da naglasim da se stvarno radujem tome što je i ovaj moj uspjeh pokazao da nauka ne poznaje granice, da su uspjesi mladih ljudi svima dragi, bez obzira na sve. Što se tiče mog Žepča, svakog dana dobivam divne poruke i od ljudi koji me znaju i od onih koji me ne poznaju. Ja nauku smatram univerzalnim principom i smatram da se u nauci nikada ne treba vezati za lokalnu i užu zajednicu, te da treba stremiti što većim postignućima i samim tim priznanjima, jer je globalni razvoj ultimativni cilj nauke. Naravno, uvijek će biti nešto posebno drago kod radosti probuđene u ljudima iz mog rodnog Žepča”, rekla je Lemana.
Napominje da planira završiti i drugi doktorat koji trenutno radi u Kragujevcu, a koji bi trebalo da se finalizira do kraja ove godine.
“Ono što je definitivno je da ću se vratiti u Sarajevo, na Verlab institut, koji ja zovem svojim drugim domom. Želim da sve znanje i iskustvo koje sam stekla prvenstveno podijelim sa svojim kolegama, zatim i sa studentima u BiH. Plan mi je da sačekam veće tehnološke pomake, za koje smatram da će doći u narednih godinu do dvije, te da onda upišem postdoktorske studije u polju primjene vještačke inteligencije u medicini. Naravno, pored svih prilika i ponuda koje se otvaraju u inostranstvu, moja želja je da ostanem u Bosni i Hercegovini. Mladima u BiH poručujem da se sve može kad se hoće i kada se vjeruje, i zato vjerujte u sebe i svoje ideje, predano radite, trudite se i uspjeh neće izostati”, zaključila je Lemana.