Prema podacima Zavoda za statistiku RS, broj medicinskih tehničara u domovima zdravlja povećan je u posljednjih pet godina za stotinjak, u općinskim bolnicama za isto toliko, dok je na Univerzitetskom i kliničkom centru RS u Banjoj Luci povećan s 762 na 948.
Predsjednik Strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara RS, Mirka Šerbedžiju, za Fenu je kazao zašto se ne podudaraju ovi statistički podaci s javnim istupima sindikalaca.
”Da bi situacija bila potpuno jasna, navest ću dva primjera. Jedan iz bolnice u Istočnom Sarajevu, a drugi iz trebinjske bolnice. Iz bolnice u Istočnom Sarajevu u samo dva-tri mjeseca otišlo je više od 50 medicinskih tehničara, i to zbog zaposlenja u jednoj novootvorenoj privatnoj klinici u Sarajevu. Njima je to do posla duže nekoliko minuta, a plaća im je veća za oko 1.000 KM”, tvrdi Šerbedžija.
To znači da se, kako navodi, bolnica u Istočnom Sarajevu našla u velikom problemu jer je morala pronaći zamjenu.
”Veoma je teško naći na tržištu 50 medicinskih sestara i tehničara koji će zamijeniti kadar koji je otišao u privatnu kliniku. Rukovodstvo bolnice pribjeglo je onome “uzmi ono što imaš na tržištu”, što hoće da rade da bi popunili broj ljudi koji je otišao, i to u veoma kratkom periodu. Oni su primili ono što se nudilo na tržištu, a tu sigurno ima veliki broj prekvalificiranih, mada ima i određen broj onih koji su redovno završili škole”, objašnjava Šerbedžija.
On ističe da nitko nema pravo zamjeriti njegovim kolegama na donošenju odluka o promjeni posla, jer svatko od njih prehranjuje obitelji, vraća kredite i slično.
”U Trebinju imamo drugačiju situaciju. Postoji trend odlazaka naših kolega, medicinskih sestara, da rade u Dubrovniku koji je udaljen samo 25-26 kilometara, ali ne da rade u struci već u totalno nekim drugim branšama. Jedna naša medicinska sestra iz Trebinja tako svaki dan putuje u Dubrovnik gdje radi u parfimeriji za plaću koja je veća za oko 500-600 eura nego da radi svoj posao u bolnici u svom gradu”, otkriva Šerbedžija.
On kaže da ta medicinska sestra, kao i drugi radnici koji iz Trebinja idu u Dubrovnik na posao, imaju organiziran prijevoz do radnog mjesta i nazad do kuće. Dakle, kako kaže, imaju znatno plaćeniji posao i za koji imaju drugu vrstu odgovornosti.
”Pravi profesionalci svakako žele imati najbolji kadar u timu, ali su im često ruke svezane jer ne mogu povećati plaće. Zato su rukovodstva javnih zdravstvenih ustanova često u situaciji da nemaju koga zaposliti, da uzimaju ono što se nudi, pa dodatnim edukacijama pokušavaju ih osposobiti za rad”, navodi Šerbedžija.
On kaže da je razlika u plaći medicinskog tehničara u javnom i privatnom zdravstvenom sektoru u RS najmanje 400 KM, što je nekome otprilike jedna rata kredita.
”Naše kolege koje rade u privatnom sektoru su zadovoljni. Dovoljno je vidjeti njihove profile na društvenim mrežama. Često putuju s obiteljima, zadovoljni su i odmah su bolji radnici, bolji su za cijelo društvo. Mogu priuštiti sebi pristojniji život”, ilustrira Šerbedžija.
On ponovo apelira na resorno ministarstvo i cijelu Vladu RS da se na dnevni red stavi pitanje plaća zaposlenih u javnom zdravstvu.
”Moramo urediti struku, onemogućiti da direktor po simpatijama dijeli koeficijente, već ih zakonski odrediti. Plaća treba biti povećana za najmanje 500 KM. Plašim se da je ovo vagon koji se ne može zaustaviti, teško da možemo popraviti stanje”, zaključuje Šerbedžija.