Postavljanje gipsanih ploča, gletanje i brušenje za nju je postajalo svakodnevna rutina koju je radila poput iskusnih majstora
Danicu Kapulica iz Prisoja, odnedavno Bagarić, uspješna je članica TKD kluba Buško Blato. S brojnih turnira tokom 6 godina treniranja ova majstorica taekwondoa vraćala se uglavnom s titulama najbolje kadetkinje/juniorke turnira a može se pohvaliti i s više od 40 osvojenih medalja i pehara. Manje je poznato da svira gitaru već 14 godina, ali i da voli sportski automobilizam.
Još manje je poznato da je Danica postala i građevinska majstorica: postavlja fasade, gipsane ploče ili radi različite molerske poslove, piše Tomislavcity.
Danica je po zanimanju medicinska sestra, ali u struci nije radila. Radila je u trgovačkim centrima a bauštele su mjesta gdje ju zadnjih mjesec – dva možete vidjeti.
– Radimo stiropor fasade, knauf, molerske poslove… – govori Danica koja se na taj posao odlučila kako bi pomogla svome mužu Jakovu. On se nakon deset godina rada u Njemačkoj vratio u rodnu Bukovicu te nastavio s građevinskim poslom po Hercegovini i Dalmaciji.
Odnedavno je odlučio krenuti s vlastitim poslom. Možda nije ni sanjao da će u tom poslu imati najbolju pomoć od vlastite supruge.
Dok je Danica radila u jednome domaćem trgovačkom centru jedva je čekala kraj radnoga vremena kako bi s Jakovom išla na drugu bauštelu. Postavljanje gipsanih ploča, gletanje i brušenje za nju je postajalo svakodnevna rutina koju je radila poput iskusnih majstora. Oni koji bi vidjeli ženu kako radi na fasadi ili rigipsu u nevjerici bi često protrljali oči i čudom se čudili. A Jakov i Danica su svakodnevno uviđali da im zajednički posao dobro ide, sretni što kao mladi bračni par mogu dosta vremena biti zajedno.
– Nedavno nam je prišao jedan gospodin koji je gledao kako za mužem rajbam fasadu. Čestitao mi je i rekao: „Idem kući reći ženi da i ona mora na bauštelu sa mnom!“ – priča Danica ističući da je nije sramota raditi nikakav pošten posao te da bi bila sretna ako bi potaknula one koji se boje krenuti u ovakve ili slične poslove koji nisu baš „ženski“:
Pitamo je što joj je najteže u građevinskom poslu a ona kroz smijeh odgovara: „Najteža mi je puna kanta klebe.“
Priznaje da je još kao dijete voljela istraživati.
– Tata je često popravljao vozila ili se bavio sličnim poslovima. Popravljao bi i moj bicikl, a ja sam sve to upijala. Kad on nije imao vremena, sama sam krpala gume na biciklima, a kasnije i popravljala pojačalo na gitari. Volim slobodu i ne želim ograničenja.
– U Njemačkoj je sasvim normalno vidjeti ženu koja vozi teretnjak na autoputu ili radi na mikseru. Kod nas je to još neobično, dodaje Jakov kojem pomoć na baušteli njegove Danice jako puno znači.
– Zajednički rad nam pruža mogućnost fleksibilnoga radnog vremena i planiranja slobodnih dana. Tada se možemo posvetiti našoj drugoj ljubavi – sportskom automobilizmu, ističe Jakov.