Samohrana majka Zineta Salkić iz Bužima izdržava i brine o šestoro djece i svekrvi, nakon što je prije godinu dana, poslije kratke i teške bolesti, preminuo njen suprug Fikret.
Kaže kako su sve donedavno živjeli od primanja koje je njen suprug dobijao kao ratni vojni invalid, te da su sada prepušteni sami sebi i neimaštini.
“Iako smo tražili pomoć od države, još ništa nije riješeno. Snalazimo se kako znamo i umijemo, pomažu nam komšije i dobri ljudi, ali ne znamo do kada će sve to trajati”, kaže očajna majka.
Prisiljena je, kaže, raditi fizičke poslove za nadnicu, kako bi prehranila porodicu.
“Idem kopati i raditi šta god treba. Ljudi se smiluju, znaju u kakvoj smo situaciji, pa pomognu. Neko nam donese novca, neko hrane i tako živimo dan za danom”, kaže majka.
Njeni odlasci u Centar za socijalni rad u Bužimu, kaže, završavaju lijepim obećanjima, od kojih dosad niti jedno nije ispunjeno. U sezonskim poslovima majci pomažu starije kćerke Nermina (19) i Aldijana (17). Ostala djeca pohađaju osnovnu školu sem najmlađeg Elvina, koji je tek napunio pet godina.
“Iako imamo brojnu rodbinu u inostranstvu, slabo nam pomažu, pa se čak mnogi i ne interesuju kako nam je. Kada si sirotinja, svi ti okreću leđa”, zaključuje ova samohrana majka. Dodaje kako je sreća u nesreći što imaju vlastitu kuću, koja je djelimično obnovljena prije nekoliko godina donatorskim sredstvima.
“Istina, nas je mnogo, a prostora malo, ali se nekako snalazimo. U ovom trenutku najveća nam je briga kako platiti struju i vodu te ostale režije”, kaže ona. Ova hrabra žena kaže kako joj je jedina životna misija da podigne djecu i izvede ih na pravi put te dodaje kako se, uprkos velikim životnim nedaćama, nikada neće predati.
Kako pomoći
Razočarana u život i ljude, pritisnuta ljutom nevoljom i neimaštinom, Zineta kaže da je njenoj familiji najpotrebnija hrana pa moli dobre ljude da je kontaktiraju na broj mobitela 062/603-955.
Izvor: Nezavisne novine, Bh-index