Nakon šokantnog slučaja vršnjačkog nasilja među tinejdžerkama u blizini tuzlanske škole, prenosimo vam komentar psihologa i pedagoga Nedima Čirića o fenomenu nasilja među tinejdžera. U pismu upućenom redakciji Bh-index portala Čirići ističe da je uzrok nasilničkog i agresivnog ponašanja rezultat emocionalne zapuštenosti i nedostatka pažnje od ljudi s kojima živimo.
Uzrok nasilničkog i agresivnog ponašanja jeste rezultat emocionalne zapuštenosti i nedostatka pažnje od ljudi s kojima živimo. Šta i kako djelovati?
Nasilničko ponašanje najčešće je uzrokovano zbog emocionalne zapostavljenosti od strane sredine u kojoj živimo i boravimo.Mnogi problemi u obitelji i školi nastaju baš zbog nedostatka odgovarajuće i uspješne komunikacije sa osobama iz našeg okruženja. Oni se javljaju zbog netačnog zapažanja osjećaja i neodgovarajućeg reagiranja na njih. Komunikacija će biti uspješnija ako se mladoj osobi možemo približiti na ravnopravan način, bez uapostavljanja nasilničkog autoriteta. Za uspješnu komunikaciju važno je ne samo ono što smo mi mislili kada smo izgovorili riječi, nego je jednako važno kakvo im je značenje pridao sagovornik, odnosno kako ih je on interpretirao i prihvatio. Do nesporazuma zapravo dolazi kada se istim riječima pridaju različita značenja, tj. kada odgovor sagovornika nije u skladu s našim očekivanjima i našim namjerama.
Svaka riječ sadrži neobičnu mrežu slika, glasova i osjećaja i ne postoji dvoje ljudi koji bi imali jednake predodžbe o istim riječima, niti ih razumijevali jednako. Zato je jedan od bitnih načina izbjegavanja sukoba pravilo: osvijestimo sebi da naše riječi izazivaju u drugoga drugačije predodžbe, osjećaje i značenje od naših. U svim okolnostima roditelj i nastavnik treba jasno da pokažu šta misle, žele i očekuju od mlade osobe. Za sporazumijevanje je najvažnije da upotrebljavajte jasne, neoptužujuće riječi u razgovoru, opažajte osjećaje kako vas mlada osoba doživljava. Koristite riječi koje izazivaju samoodgovornost, jer riječi prisile neće postići efekat razumijevanja, već će probuditi revolt i protivljenje. Rezultat kojeg mi vidimo kao ponašanje, je u pravilu posljedica osjećanja i zato, za uspješnu komunikaciju najprije treba osvijestiti svoje i tuđe osjećaje. Tako ćemo lakše izbjeći sukob, naročito onaj koji bi mogao biti izazvan nesporazumom ili neshvaćanjem različitih interpretacija riječi sagovornika.
VEZANO: Tuzla: Tri učenice Hemijske škole brutalno pretukle svoju kolegicu! (Video)
Da bismo to mogli postići potrebno je da u svakom trenutku budemo odgovorni za ono što osjećamo. Postoje, nesvjesni mehanizmi naše psihe koji teže da negativne i neprihvatljive emocije i osjećaje u nama samima pripišu drugima, preslikavaju u druge te u skladu s tim očekivanjima motiviraju naša ponašanja. Biti svjestan svojih osjećaja, osvijestiti svoja emocionalna stanja, znači biti svjestan svog reagiranja na ono što se oko nas zbiva, znači moći razlučiti svoje osjećaje i motive svog ponašanja od tuđih osjećaja i motiva, znači prihvatiti sebe takvima kakvi jesmo i dopustiti to i drugima da budu.
Osjećaji su reakcija na informacije koje primamo iz vanjskog svijeta, ali kvaliteta tih reakcija primarno je izazvana našim doživljajem i interpretacijom primljene informacije, te našim namjerama. Znati prepoznati svoje i tuđe osjećaje i adekvatno reagitati na njih, osnova je za uspješan rad sa mladima. Zlatno pravilo komuniciranja jeste: Kada drugi govori, saslušaj ga, gledaj ga, osjećaj ga cijelim bićem, bez obzira na to da li vi kao osoba prihvatate ili ne prihvatate takvo mišljenje. Time ćete pokazati da Vam je stalo do osobe, a tek kad saznate kakve osjećaje i misli okupiraju mladu osobu, imate pripremljen teren da sprovodite adekvatne pedagoške postupke u porodici i školi.
Nedim Čirić; pedagog – psiholog
(Bh-index)