Jedino što je Luciano Faggiano želio kad je kupio naizgled običnu zgradu u ulici Ascanija Grandija u talijanskom gradu Lecceu bilo je otvoriti trattoriju, ali problem je predstavljao zahod.
Budući da je odvod često bio začepljen Faggiano je zadužio svoja dva sina da otkriju u čemu je problem. Mislio je da će posao potrajati sedam dana – i jako pogriješio.
“Pronašli smo podzemne tunele i prostorije pa smo nastavili kopati”, ispripovijedao je Faggiano (60) za New York Times.
Potraga za problematičnom cijevi koja je počela prije 15 godina, pretvorila se u porodičnu arheološku sagu. Pronašli su podzemni svijet iz vremena prije Isusa, mesapski grob, rimsku žitnicu, franjevačku kapelu i gravure vitezova templara. Njegova je trattoria postala muzej, a nove eksponate pronalazi i danas.
U Italiji pronalazite historiju kamo god se okrenete. Drevne civilizacije i carstva gradili su se jedni nad drugima, poput slojeva torte. Seljaci i danas za vrijeme radova u polju, nalaze etruščansku lončariju, što može zadavati glavobolju onima koji se bave urbanim planiranjem. U Rimu primjerice, gdje iz svake iskopane rupe izviru stoljeća historije, gradske vlasti već godinama imaju problem s planovima za širenje podzemne željeznice.
Smješten na dnu talijanske čizme, Lecce je nekada bio ključno čvorište na Sredozemlju. Onuda su prolazili razni osvajači, Grci i Rimljani, Osmanlije, Normani i Langobardi. Početkom prošlog stoljeća ispod glavnoga gradskog trga iskopan je rimski amfiteatar.
Faggiano zna sve o neočekivanim otkrićima pod zemljom. U prizemlju je želio trattoriju, a sa suprugom je namjeravao živjeti na spratu iznad nje. Njegovi sinovi studirali su u Rimu kada ih je pozvao da dođu u Lecce i pomognu mu, vjerujući da će posao biti gotov za sedam dana.
No, sedmica je brzo proška jer su otac i sinovi otkrili lažni pod koji ih je odveo do nepoznate podzemne etaže. Ondje su naišli na grobnicu prastanovnika Apulije, Mesapa, prostor što su ga Rimljani koristili za skladištenje žitarica i podrum franjevačkog samostana u kojemu su redovnice pripremale tijela mrtvih.
Posao se uskoro proširio i dobio neslućene razmjere. Gledajući kako muškarci neprestano odvoze građevinski materijal sumnjičavi susjedi prijavili su ih policiji. Inspektori su potom zabranili iskapanja, objasnivši glavi porodici da ne može voditi privatno arheološko nalazište.
Nakon godinu dana Faggianu je dopušteno da nastavi s ‘vodoinstalaterskim’ radovima, ali pod uvjetom da ih nadzire neko od arheologa. Podzemno blago samo je izviralo… Drevne vaze, rimske bočice za posvećivanje, antikni prsten s kršćanskim simbolima, srednjevjekovni predmeti, skrivene freske i mnogo drugog.
Sada je ondje izloženo sve što je Faggiano sa sinovima iskopao.
“Faggianovu kuću čine slojevi koji predstavljaju gotovo sva razdoblja historije grada”, kaže stručnjak za kulturnu baštinu Giovanni Giangreco, bivši nadzornik arheoloških iskapanja.
Godine su prolazile, sinovi su se vratili uobičajenim aktivnostima i životu, a gradske vlasti Faggiana su poticale da nastavi iskopavanja. Novinaru je priznao da je u svakodnevnom traženju historijskih vrijednosti postao pomalo opsesivan.
“U jednom trenutku više nisam mogao. Planirao sam sve zakopati i praviti se da se ništa nije dogodilo. Ali taj me osjećaj prošao”, kaže Faggiano uz osmijeh.
Danas je zgrada poznata kao Muzej Faggiano, neovisno arheološko nalazište s odobrenjem gradskih vlasti. Metalno spiralno stubište posjetitelje vodi u podzemni svijet, a povijesni slojevi odvojeni su staklenim podovima.
Faggiano je sretan zbog svog muzeja, no nije zaboravio ni trattoriju. I da, u međuvremenu je pronašao traženu cijev. Uistinu je bila oštećena, no otad je kupio još jednu zgradu i trattoriju namjerava otvoriti u njoj. Konačno. A lopatu u ruke više nema namjeru uzimati.