Jedan od “trajkova” ipak plijeni pažnju, iako je naizgled – najneugledniji. Zove se “Grunf”, sastavljen je od prilično netipičnih predmeta kada je u pitanju konstrukcija motora, a u “Slapu” kažu da je možda i najbolji od svih.
Banjalučanin Mithat Hajdarpašić Mitko nadaleko je poznat po umijeću dizajniranja i pravljenja motora trotočkaša, popularnih “trajkova”, ali pored ove strasti, Mitko je i pasionirani kolekcionar svih vrsta starih predmeta, prenosi Pressolnine.
Restoran “Slap”, koji se nalazi u Novoseliji, na desnoj obali Vrbasa, svojevrstan je muzej u kome je smješteno preko hiljadu starih predmeta, od fotoaparata, pisaćih mašina, alata, muzičkih instrumenata, gramofona i mnogih drugih predmeta od kojih se mnogi, vjerovatno, mogu videti samo još na ovom mjestu.
Ipak, ono po čemu ga znaju i Banjalučani, ljudi širom nekadašnje Jugoslavije, ali i brojni stranci jeste njegova vještina u pravljenju trotočkaša, koje izrađuje od “buba” i “golfova” , a s ponosom ističe da nijedan njegov motor nije isti, te da su zbog nekih njegovih tehničkih rješenja na ovim motorima “otvorenih usta” ostali i profesionalni proizvođači u Evropi!
– Posebno smo ponosni na “Grunfa”, koji smo sastavili po ugledu na pronalazača iz stripa “Alan Ford”. Protivpožarni aparat mu je auspuh, mjenjač je od drvene oklagije, farovi od fildžana, guvernal je od drveta… i stvarno liči na jedno od prevoznih sredstava “grupe TNT”, mada je u odličnom voznom stanju, možda i jedan od najboljih – kaže Mitko.
– Za prvi motor, trebalo mi je dvije godine. Danas, sa ekipom u punom sastavu, možemo napraviti “trajk” i za dva mjeseca, jer već znam šta i kako treba, što nikako nije bio slučaj na početku ove priče.
Putovao sam mnogo i “trajkove” sam gledao, što se kaže, samo u prolazu. U Švajcarskoj sam tako otišao da kupim dijelove za tu prvu mašinu, a prodavac mi je rekao da je bolje da odustanem, jer ću samo potrošiti mnogo para, a neću uspjeti ništa da napravim.
Desilo se da sam tri motora završio, a nisam iskoristio nijedan od tih njihovih dijelova. Kada su u istoj toj fabrici, poslije nekog vremena vidjeli šta sam napravio, poslali su mi izvinjenje, kao i čovjeka da uradi oko 1.000 fotografija mojih “trajkova”. Išao sam na druženje i ručak kod njih, a onda sam i ja njima priznao da nisam nikakav mašinski inženjer kako sam se prvi put predstavio, nego saobraćajni tehničar – kaže Mitko za Press RS.
Svaki od njegovih “trajkova” je unikat. Svi su izrađenih od najkvalitetnijih materijala, a za jedan “trajk” sa svim potrebnim atestima i dokumentima, kupac treba da izdvoji u prosjeku oko 10 hiljada eura. Garancija na preko 70% dijelova od kojih su njegova vozila izrađena je – doživotna.
– Nikada nisam napravio dva ista “trajka”, niti sam koristio isti motor, a svako vozilo ima i kuku za kamp prikolicu. Lično sam išao na kampovanje jednim od “trajkova”. Prodaja ide uglavnom u inostranstvo, dok ovdje iznajmljujem. U sezoni jedan dan košta 100 maraka, a iznajmljivanje ide dobro, ljudi su zainteresovani, a više ih uzimaju djevojke nego momci. Što se tiče ostalih stvari koje imamo ovdje, počeo sam da skupljam prije nekih 7-8 godina, i imam veliku kolekciju starina, starih automobila, među kojima su i “mercedesi”, te starih motora, radio-aparata, fotoaparata i svega što ovo mesto stvarno čini jedinstvenim, ne samo u BiH, nego i šire – kaže Hajdarpašić.
(Depo)