– Sve je zaustavljeno. Čak i sahrane su ograničene. Velika je žalost kada porodica ne može sahraniti svoje najmilije – kazao je stanovnik Ređo Emilije
Strah je toliki da se može rezati, ovako je trenutno stanje u Italiji u razgovoru za “Nezavisne” opisao Bekrija Kastrat, stanovnik Ređo Emilije porijeklom iz Crne Gore.
Od 8. marta sa svojom porodicom nalazi se u kućnom karantinu i svakodnevno svjedoči tragediji i posljedicama izazvanim virusom korona. Svaki izlazak na ulicu opisuje kao rizik.
“Odlazak u kupovinu, svako i najmanje kretanje ili komunikacija sa drugom osobom pa makar i na velikoj udaljenosti za nas je postao rizik ravan ulasku u minsko polje. Svako se svakoga boji. Nikad ne znamo šta će se desiti. Više ništa nije bitno osim želje da ostanemo živi. Na stotine je novozaraženih svakoga dana u mom najbližem komšiluku, a svaki dan umire na destak ljudi iz našeg komšiluka. To su ljudi koje smo poznavali, sa kojima smo se družili, to su naši prijatelji, a sada ih više nema”, kazao je na početku razgovora Kastrat, koji u Italiji sa porodicom živi minule tri decenije.
NN: Koliko ste udaljeni od žarišta pandemije u Italiji?
KASTRAT: Naš grad je oko 80 kilometara od Bergama, gdje je situacija haotična po broju žrtava. Cijela Italija je praktično na koljenima i vapi za svakom vrstom pomoći. Trenutno iz kuće možemo izaći samo uz striktan nadzor policije ili vojske. Možemo uz dozvolu otići do prodavnice ili apoteke. Svako drugo kretanje je strogo zabranjeno. Nama je sreća da živimo u kući sa baštom na periferiji, pa možemo biti slobodni barem u našem dvorištu, dok ljudi u stanovima su kao u zatvoru.
NN: Ima li dovoljno namirnica i zaštitne opreme?
KASTRAT: Prodavnice sa prehrambenim proizvodima su dobro snabdjevene. Nema nestašice hrane. U početku nije bilo maski, rukavica i druge zaštitne opreme, ali sada se dijele i svima su na raspolaganju, kao i ostali lijekovi.
NN: Posjećuju li Vas ljekari?
KASTRAT: Porodični ljekar obilazi sve i kontroliše zdravstveno stanje. Temperatura i ostale kontrole se vrše i prilikom ulaska u druge objekte, supermarkete, apoteke i naravno bolnice. Naravno, osim korone, ljudi se liječe i od drugih bolesti. Moja supruga ima dijabetes i mora na kontrole ići redovno. U petak smo uz dozvolu policije i vojske išli u bolnicu. Prošli smo pregled na ulazu. U slučaju i najmanje temperature bili bismo izdvojeni u izolatorij.
NN: Gdje su Italijani pogriješili u borbi sa virusom?
KASTRAT: Mi u Italiji nismo shvatili ozbiljno dešavanja i upozorenja koja smo dobijali iz Kine. Kada je u Kini “gorjelo”, ljudi u Italiji su pravili viceve na taj račun. Kada su počeli prvi slučajevi da se dešavaju, mi smo se i dalje ponašali opušteno. Radili su restorani, škole, igrao se fudbal…, a sada imamo tragediju. Drago mi je da su zemlje nekadašnje Jugoslavije poprilično dobro reagovale i na vrijeme. Vidim da su sve države našeg regiona shvatile ozbiljno situaciju i nadam se da će sve proći bez ogromnih posljedica.
NN: Radi li u Italiji nešto osim prodavnica hrane i apoteka?
KASTRAT: Ne. Ništa. Sve je zaustavljeno. Čak i sahrane su ograničene. Velika je žalost kada porodica ne može sahraniti svoje najmilije. Princip je da vojska preuzima cijeli postupak, a ceremoniji na groblju može prisustvovati samo jedan ili nijedan član porodice.